15.kolovoza 2008. petak - 4. dan (drugi dio)
ekspedicija ne dise. cekamo da dodjemo doma pa cemo disat. jer se odi nema kad. sad je stanka za rucak, pa je ova polovica ekspedicija opet mrkla kruske, kivije i nektarine i klis! u sobu s racunalima inace kajne blogiranje do daljnjeg jer za 40 min. se ide z busevima na izlete. dunja ide gledat otiske dinosaura, a ja tvrdjavu kod koje su portugalci nekad davno satrali spanjolce, tocnije kastiljance. op, sad sam svatila da ne pisem velika slova, pa cu se odsad bar tolko upristojit!
Dakle, pisem 16. al se vracam na 15. pa cemo onda obradit danasnjicu.
Ovako, nakon onih grupa koje sam navela jucer, popodne smo imali jos tri seta grupnih radova. dunja je isla na jedne, ja u isto vrijeme na druge. doma nosimo bunt materijala s toga, jer je ukupno bilo 64 grupa. bunt ima ljepih pol kile valjda. (ma ocito mi ne ide s velikim slovima, a zurim, pa oprostite, ne bude velikih slova). bila sam na grupi o suradnji isusovaca i zkz-ovaca gdje su uglavnom bili isusovci, a najvise se spominjao problem da bar katkad isusovci nastupaju preautoritativno. inace, ovdi ima jako puno isusovaca, mlade, srednje i zrelije dobi i jako su aktivni u radu. onda sam bila na grupi u kojoj se govorilo o razlucivanju zajednicarskoga poslanja i razlici djelovanja i poslanja. u nacelu, poslanje je kad nesto radis u ime zajednice jer te zajednica potvrdila ili poslala da nesto radis. a ostala djelovanja, posebno osobna pojedinih clanova, nisu poslanje iako mogu po sebi biti sjajna. osim toga podsjetili su nas da su kriteriji za razlucivanje: hitnost, univerzalnost, potreba i koliko mozemo ponudit u tom necem u cem mislimo da bi trebali sluzit. osim toga potrebno je da i pojedinci razlucuju kako valja i da se provodi zajednicarsko razlucivanje. vidjeli smo da grupe koje su aktivnije u poslanju imaju naviku osobnoga razlucivanja (ne razmisljanja nego bas razlucivanja ignacijanskog) i razlucivanja u zajednici (ponovo, ne razgovora i savjetovanja nego bas razlucivanja) imaju zivlje i cvrsce razvijen apostolat.
onda smo imali osvrt po delegacijama nacionalnim, pa dunja i ja i jopet udri po vrtu oko kuce trazec sunce. vjerovali il ne, mi smo tu u carapama i dva do 4 sloja odjece. trenutno imam cetiri sloja na sebi. dunja i ja smo zakljucile u tom vrtnom osvrtu da se stalno vracamo na formaciju jer se svako malo u raznim kontekstima spominje identitet zkz-a koji je nejasan, pa je i dosta grupa u naslovima, a njih su oblikovali sami delegati, bilo "ignacijansko" ovo il ono, tipa "kak zivit ignacijansku duhovnost/duhovne vjezbe/razlucivanje danas". u maloj grupi u kojoj sam ja bila zakljucak je bilo da puno nastojanja za posuvremenjivanjem, uvodjenje hrpe metoda i slicno ne donosi ploda. ali da zato vracanje na Ignacijev primjer dnevnoga osvrta, primjena razlucivanja na konkretne probleme i uporaba izvornoga Ignacijeva teksta duhovnih vjezbi, vracanje na jednostavne katolicke poboznosti (ukljucujuci poboznosti Mariji) daju ploda. na kraju smo ponovo nastojale probati naci sto bi bilo primjenjivo za nas u hrvatskoj od onoga sto smo ovdje cule.
dunja i ja smo imale zakazan susret s o. Albertom, crkvenim asistentom svjetskoga zkz-a. ne bojte se, nismo nis zezle pa da nas je pozvo na red nego on inace putuje od nacionalne zajednice do nacionalne zajednice, pa nam je onda priso na hodniku i pito jel bi mogli zajedno bit na veceri jer da on premalo zna o hrvatskom zkz-u, a zivi u rimu i ne bi mu opce bio problem doc do nas. razgovarali smo jednostavno, bez uvijanja il oklijevanja i s jedne strane i uglavili neke okvirne tocke o kojima cemo opet kad dodjemo doma da ne slusa vascelo citateljstvo o nasim stvarima:-).
na kraju smo, s obzirom da je svetkovina, dunja i ja zgiljale u svetiste na procesiju sa svjecama i osobne poboznosti. u zajednickoj dunjinoj i mojoj krunici je opet bio hr.zkz, bez brige, ipak smo mi tu dve modesti blejzice koje ne zaboravljaju po sta su dosle sim :-)
na kraju nismo osle pisat blog jel smo se onesvestile po dolasku u sobu, svaka doduse u svoje vrjeme. osvestile smo se ujutro, dana petog.
