15. kolovoza 2008. petak - 4. dan (prvi dio)
Danas je Vela Gospa, pa bi Dunja i ja navecer htjele u svetiste, sto znaci da cemo tokom dana probat ubacit novice tak da sve uspijemo danas.
I danas smo isto ustale, jer je to jako dobro ak se oce pocet s danom. I s ustankom nismo kasnile, al smo umjesto dorucka zgiljale do kapele ukazanja i Jacintinog, Franjinog i Lucijinog groba. Sjajna je stvar s prehranom ovdi kaj voca ima kolko oces, pa si stalno nekaj drzimo pri ruci, jer jedino u vrjeme obroka mozemo izvan kuce. Program ne da dihati kaj nam je i drago. U krunici koju smo zmolile putem ste bili i vi ales cuzamen. Grobovi su Jacinte, Franje i Lucije jako jednostavni i nekak zivi. Na Franjinom je grobu reljef Franje koji sjedi na grani, u ruci drzi janje i pticice su naokolo jer je on jako volio pticice. Na Jacintinom je grobu reljef Jacinte isto s janjetom u rukama al u pozadini su brezuljci, Mjesec, zvijezde jer je ona volila zvjezde i Mjesec. Za Mjesec se djeci govorilo (a danas puno rjedje s obzirom da se sveukupno manje s djecom govori) da je to Marijin fenjer, a da je Sunce Gospodinov fenjer. A Jacinta je vise volila Marijin fenjer, za razliku od Franje koji je vise volio Gospodinov, zato sto Marijin fenjer ne przi i moze se u njega gledati, kako je govorila Jacinta. Sve sam to procitala u knjizici o fatimskim dogadjajima koje je Dunja sa sobom tu donijela i sjajno je to napravila. Moram priznat da su mi fatimska vidjenja i ono malo sto sam znala o fatimskoj djeci, da mi je sve to malo zebnje puhalo u kosti, al kad tu to malo covjek dozivi, skroz je drukcije. Ta su djeca pravo zivila svoj zivot, svaki tren. Ko i Ignacije svoj od obracenja! A i nas su jucer podsjetili da smo pozvani prigrlit i izgorit za ono kaj je najbolje, kak je po Isusovom primjeru radio i Ignacije.
Danas i sutra do podne na programu imamo rad po grupama na nacin tzv. open space technology. U osnovi je to rad po grupama prilagodjen velikim skupovima. Dunja je odlucila ic od grupe do grupe. Ja zasjela u jednu i ni makac. Zambijac je vodio grupu, onda krasna jedna Kenijka, Kenijac jako upecateljiv, dvoje krasnih ljudi iz Lesota, Englezica i ja. Govorili smo o ignacijanstvu u suvremenom svijetu. Izmijenili iskustva. Zanimljivo, Kenijci i Lesotijci imaju slicna iskustva s grupama kakva imamo i mi. Mozda bude zgodno doma to malo prokomentirat. Zakljucili smo da nam se najbolje vratit na korijene, da bez kompliciranja, puno truda oko suvremeniziranja, upijamo Ignacijev duh. Znaci, vratit se bez filozofiranja na dnevni ispit savijesti i svijesti, poboznost Mariji i slicno, a probleme u zajednici rijesavat samo kad se otvori za to zgoda i samo ako je ocito da za to imamo autoriteta, u prvom redu onoga stecenog nastojanjima u duhovnome zivotu. Tu smo sljedili ono kaj nam je o. Eddie jucer natuknuo: da onaj koji ima autoritet, u prvome redu duhovni, mora ga dati na sluzbu zajednici tako da ce ga primijeniti kad Bog za to prirediti priliku.
Danas nam je rucak pod satorom. Slazu nam sendvice i sokove. Vjerojatno zato da ljudi iz kuhinje mogu proslavit svetkovinu danasnju. Tak da vjerujem da nam je svima drago jest sendvice. Doduse, Dunja i ja juce u radnom obilasku okucnice (osvrt na dan) otkrile kupine koje niko ne bere, pa je ova polovica delegacija mjesto kruha, salame, sira i salatice, obrstila kupine. Steta da propadnu, a krasne su!
Vrjeme je za nastavak rada po skupinama, pa se vracamo poslu! Cujemo se vjerojatno jos danas :-)
