14. kolovoza 2008. cetvrtak - 3. dan
Istrazujemo krajolike oko nas i u nama
Milost za 3. dan ce biti podignuti nase oci prema znakovima vremena oko i izvan Svjetskog ZKZ-a, te uzeti u obzir koja unutarnja raspolozenja i stavovi motiviraju nase izboru.
Dragi moji, ovo je druga inacica istoga bloga. Naime, ova je tehnologija super ... dok ne zezne. A zezne, bar nekad! Dakle, zbrisalo komplet napisan blog za danasnji dan. Al to ne znaci da ne bute znali kaj se tu sve zgodovilo (sorite, al se puno druzimo sa Slovencima koje smo uvjerili da ak mi ne govorim njima na slovenskom nemaju zakaj oni nama govorit po hrvaski! jer je jedno od glavnih ignacijanskih nacela - solidarnost, solidarieta, solidarity itd.)! Tu bumo vas mucili s novo i novo i novopisanim blogovima za jedan te isti dan dok se god jedan ne primi, pa kom obojci kom opanci. Zapravo, Dunji i meni molim i obojke i opanke jer je tu zima, vjerovali il ne, pa bi samo u opancima bilo mrzlo na prsteke.
Dakle, onaj lijepi, obilni i zabavni blog je nesto bez traga, pa sad bude jedan kusi jer nam, ne znam zakaj, gornji kapci padaju na donje zbog cega nam se mraci pred ocima pa bi htele iti spat!
Ajnc. Prvo smo se zbudile, i to kasno, pa je bilo jao i pomagaj, trc vamo, trc tamo da stignemo na vrjeme kaj je polovici delegacije uspjelo od ruike, a drugoj nije, a ovdje pise polovica koja po nerjetkom zalosnom obicaju nije stigla na vrjeme pocetka nego mrcu kasnije. Ipak, citava je rvacka delegacija bila prisutna na pocetku prvoga predavanja kaj je ipak najbitnije.
Cvaj. Dakle, jutarnji je dio programa bio posvecen predavanju gosp. Alfreda Sfeira Younisa koji je predstavio pokusaj prilagodbe duhovnih vjezbi za covjeka XXI. stoljeca. Dunja i ja smo zakljucile da cemo o tome dijelu programa mozda podrobnije uzivo, kad dodjemo doma. Ovdje je vjerojatno dovoljno rec da smo zivo sudjelovale u raspravama koje je receno predavanje izazvalo medju sudionicima.
Draj. obzirom da je raspored gust, a rvacka bi delegacija volila u ovakvom marijanskom svetistu obaviti i prilicne marijanske poboznosti, ista je rvacka delegacija mrkla nekoliko vocki iz ooogggrrromne kosare s vocem koja stoji nasred stola koji je opet nasred blagovaonice, prije nego sto je poceo rucak, pa je ista delegacija u kompletu od dva clana smugla put kriznoga puta koji vodi do mjesta Marijina ukazanja Jacinti, Franji i Luciji. Put do tamo smo, fala Bogu, nasle. Ne brinite, preporucile smo i sve domace ZKZ-ovce ma gdje se kupali i suncali (il ne daj Boze radili, sto se nadamo da ne cinite usred kolovoza jer to nije red i nacin!). Osim toga, preporucile smo i hrvatski ZKZ kao zajednicu. Odmah da ne zaboravim, molimo vas Dunja i ja da preporucite nas dvije i citavu ovu skupstinu da nas Marija po svom zagovoru cuva da se uspostavi i ocuva ozracje na skupstini kakvim bi dragi Bog bio zadovoljan i da mozemo svi skupa cut i razlucit sta nam Isus i Bog Otac po svome Duhu zele porucit kud da ko zajednica idemo dalje.
Cetiri:-). Popodnevni je dio programa vodio isusovac Eddie Mercieca. Mozda ga se neki sjecaju po tomu sto je prije dvije godine kad je bila visestruka isusovacka obljetnica u Zagrebu bas on posjetio nasu isusovacku provinciju. Taj je dio sadrzajno bio jako bogat i odisao pravom klasicnom isusovackom strukturom.
Tema je nagovora bila: razmatranje o tri vrste poniznosti (t. 149-157) kao pomoc u stvaranju stava sudionika ove skupstine. Milost koju smo molili je bila da postignemo unutarnju slobodu od krivih stavova kroz proces odlucivanja. Obratio nam je pozornost na to da se trebamo sjetiti razmatranja o Isusu kao covjeku (t. 139) jer je tu okosnica citavoga procesa odlucivanja: Isus je osoba koja je temelj nasega odlucivanja. Zatim, da trebamo teziti tomu da prigrlimo i izgorimo za ono sto je bolje (t. 149), ali s time da tu pazimo da u svjetlu razmatranja o tri vrste ljudi pazimo da ne budemo zavedeni andjelom svjetla (t. 332) o kojemu Ignacije govori u pravilima razlucivanja vezanima za drugi tjedan DV-a. To se prvenstveno odnosi na to da ne pomislimo da, s obzirom na to da smo laici, nemamo dosta vremena, sredstava ili obuke da bismo sluzili. To bi bio primjer lazne poniznosti. Trebamo sluziti, jer svaki zivot, bez obzira na ogranicenja, nudi mogucnosti sluzenja. U tome kako da sluzimo uzor nam je Gospodin, odnosno razlicita otajstva njegova zivljenja poslanja koje je prihvatio. Dapace, bez milosti koje po otajstvima Gospodinova zivota primamo, ni ne mozemo sluziti! Konkretno sluzenje je oblikovano odgovorno i ukljucuje razlucivanje sto nam je poslanje, izvrsavanje toga poslanja, medjusobna potpora u vrsenju poslanja i osvrt na izvrsenje poslanja (tzv. vrednovanje). Svratio nam je pozornost na to da ignacijanska duhovnost, pa onda i ZKZ-ovska, duboko u svojoj naravi ima poslanje, i da je to poslanje apostolsko. Nas je kao delegate ohrabrio da svjedocimo o iskustvu ove skupstine. Podsjetio nas je i kako cemo prepoznati djelujemo li kao skupstinsko tijelo na nacin zajednickoga razlucivanja, sto je primjereno jednoj ignacijanskoj zajednici. Pokazatelji bi zajednickoga razlucivanja bili da po djelovanju razabiremo da nismo skup pojedinaca nego nad-pojedinacno tijelo, da nase medjusobne veze prelaze nacionalne okvire i da se mi kao pojedinci poistovjecujemo s time da smo ovdje dio vece cjeline. Podsjetio nas je i da redovito obavljamo trostruki razgovor (t. 147) s Marijom, Isusom i Bogom Ocem.
Na kraju smo imali barem 45 minuta za razmatranje o 1,2,4,8,9, 12. tocki Opcih nacela. Posebno nas je pozvao da obratimo pozornost na 9. tocku gdje pise o Mariji kao uzoru ZKZ-ovskog zivota. Osvrt na razmatranje smo imali po delegacijama, pa smo Dunja i ja radno prosetale novootkrivenim dijelom okucnice nasega Seminaria pokusavajuci primijeniti ovo sto ovdje vidimo, cujemo, o cemu razmisljamo i molimo na domace prilike. Vjerujem da smo imale plodnu razmjenu molitvenoga iskustva, barem smo takvu nakanu imale.
Svakako je vrijedno rec da nam je o. Eddie dao mogucnost za osobni razgovor, a istu je mogucnost ugrabilo i pola rvacke delegacije, a u razgovoru smo dobavili i, nadajmo se, koju mrvicu koja bi mogla koristit domacoj zajednici o cemu cemo kad dodjemo.
Bilo je lijepo i jos nesto sto je bas ono, pravo isusovacki. Otac je nekoliko puta nagovor osvjezio kratkim pjesmama o Mariji, Bozjoj ljubavi i Isusu. Ta je praksa tako jednostavna i korisna, cuva duh da se ne zatrpa mozgovnim sadrzajima zaboravljajuc da bez Bozje milosti i ljubavi, slaba korist i od cega.
Svetu misu je predslavio madjarski mladi isusovac koji je pred slavlje rekao da se osjeca ko beba u ovom okruzju, jer je, kako je Dunja u svom postu za jucer izvijestila, madjarski ZKZ nova clanica svjetske zajednice. Danas smo svete mise imali po jezicnim grupama pa smo se Dunja i ja ko prave englezice pridruzile ostalim englezima u velikoj kapeli. Citava je misa bila vesela, mozda bas zato sto je mladi isusovac zbilja jedna prostodusna i vesela osoba koja se iskreno radovala da je madjarski ZKZ ciji je on crkveni asistent usla u svjetsku zajednicu.
I na kraju smo vam Dunja i ja dosle blogirat cega je plod citljiv!
E, dodatak! U prvom blogu sam hodocasnicko rvacko pucanstvo izvjestila da uzduz i poprijeko u Fatimi nema obicnoga duckasa za kupit ono ... neku higijenu, sok i to. Istina, uzduz i poprijeko nema, al ima uz rub!! Naime, vracajuc se s kriznoga puta Dunja i ja smo otkrile dva (ne jedan nego DVA) supermarketa preko puta one benzinske iz spomenutog bloga pa oko dve minute niz tu cestu. A unutraaa - svega! od cega smo Dunja i ja odma kupile nes fino za pod zub i nes fino za isti zub potom isprat (a to drugo nije vodica za ispiranje usta, da ne bi bilo zabune nego nekaj puno finije, a kaj ne bumo rekle da vam ne rastu zazubice :-))))
