subota, 22.04.2006.
|
mnogi ljudi ni ne znaju za anarhiju ili pak ne znaju šta ona znači ili je krivo tumače,no ne želi ispasti kao da sam popila svu pamet svijeta (jer u svojih 16 godina još nisam stagla ali budem
 ) tako da sam samo stavila neka pitanja i odgovore vezana za anarhizam koje sam našla na nekoj stranici:Što je anarhizam? Anarhizam je socijalna, ekonomska i politička teorija i praksa koja odbacuje sve oblike hijerarhije, autoriteta, dominacije i prisile, s ciljem osnivanja istinski slobodnog društva za sve ljude. Ne kužim ništa. Koji kurac ti to znači? To znači da je anarhizam protiv svakog autoriteta, kao što su država, crkva i kapital. Pokoravanje autoritetu djeluje dehumanizirajuće na čovjeka, i zato ga treba uništiti (autoritet, naravno). Tada će čovjeku biti omogućeno da u potpunosti razvije svoje potencijale. Ne bi li onda mogao doći svaki psihopat i ubiti bilo koga? Popij antisklerin, čovječe! Pa već živimo u takvom društvu. Samo što su psihopati na čelu država i vode ratove u kojima se ljudi kolju kao pilići. Uz to, psihopati se ne rađaju, oni nastaju odgojem. A upravo ih kapitalističko društvo serijski stvara, jer da bi uspio, moraš biti škrt, egoističan, sebičan i lažljiv. Moraš tlačiti druge, da sam ne bi bio potlačen. U anarhističkom društvu neće biti razloga za takvo ponašanje jer neće biti privatnog vlasništva, zbog kojeg se gotovo svi zločini i čine. Naravno, nije isključeno da se može pojaviti neki bolesnik i u tom društvu, ali to će onda biti anomalija, a ne pravilo, kao danas. A kako će izgledati to društvo? Kao prvo, neće biti prisile. Ljudi će se dobrovoljno udruživati, u sindikate ili skupštine susjedstva. Tamo će odlučivati o stvarima koje ih se tiču. Odluke će se donositi na principu direktne demokracije i javnog glasovanja, kako ne bi bilo nikakvih manipulacija. Sredstva za proizvodnju će biti u vlasništvu onih koji rade na njima. Svatko će raditi koliko može, a uzimati koliko mu treba. Djeca i nemoćni neće raditi, a ostali hoće. Postojat će planirana proizvodnja, a planirat će je upravo oni kojima trebaju određeni proizvodi. Proizvodi će se sakupljati u zgradama u koje će se donositi i iz kojih će se odnositi po potrebi. S obzirom da će nastati prisile, povećat će se produktivnost, jer će ljudi znati da rade za sebe i svoju djecu, da imaju svoju sudbinu u svojim rukama. Društvo će se sastojati od federacija u koje će ljudi slobodno pristupati, kako bi surađivali na ekonomskom i znanstvenom pitanjima. Ako koja federacija nije u stanju proizvesti dovoljno artikala, ostale će joj pomoći. Solidarnost je, uz slobodu i jednakost, temeljna vrijednost anarhističkog društva. Sve to zvuči super, ali može doći neka ljenčina koja neće ništa raditi, a uzimati previše. Tako je. Moguće je uzeti štrucu kruha više nego što ti treba. Ali se postavlja pitanje zašto bi netko uzeo štrucu kruha, ako mu ne treba? S druge strane, danas ljenčine imaju milijarde dolara, a to je puno veća nepravda od par ukradenih štruca kruha. Uostalom, anarhisti ne misle stvoriti savršeno društvo, nego samo društvo puno bolje od ovoga danas. Ako ne bude dobro, ukinut ćemo i njega i osnovati neko novo. I tako ćemo raditi dok sloboda, jedankost i bratstvo ne postanu naša stvarnost. A kako ćemo uvjeriti državnike i političare da ukinemo državu i osnujemo anarhističko društvo? Pa teško da će se privilegirana elita iz čista mira odreći svojih beneficija i otputovati na Mars. Zato je potrebna revolucija, kojom će se svrgnuti postojeći poredak. Ako si pacifist, samo te podsjećam da je i građansko društvo koje danas dominira nastalo uz intenzivnu aktivnost giljotina i sjekira. Međutim, revolucija nije samo svrgavanje elite i uništenje starog sustava, već i izgradnja novog. A ta izgradnja može i mora početi već danas, sada i ovdje. Samoupravljanje i samoorganizacija će s vremenom dovesti do otimanja vlasti iz ruku moćnika i raspršavanja vlasti po društvu. Sve to lijepo zvuči, ali to je utopija. To je neostvarivo! Utopija nije ono što je nemoguće, već samo ono što se još nije ostvarilo. Kada su se Sjedinjene Američke Države odlučile odcijepiti od Velike Britanije, i uspostaviti republiku, monarhisti iz Engleske su isto govorili. To je utopija. Ali nije bila. Uz to, ako besklasno društvo nije ostvarivo, kako onda objasniti husite, Parišku komunu 1871, Kronštad, Španjolsku revoluciju 1936-1939. i još čitav niz sasvim uspješnih društava koja su funkcionirala na principima slobodarskog komunizma, dok nisu intervenirali fašisti, monarhisti i «pravi» komunisti, i poklali te odlutale ovčice. A što anarhisti misle o rasama? Rase postoje, ali to kojoj rasi čovjek pripada totalno je nevažno. Čovjek se vrednuje prema svojim mislima, a one nisu genetički determinirane, i stoga rasnu pripadnost slobodno možemo zanemariti. Sve teorije o inferiornosti ne-bijelih rasa su ideološka izmišljotine, kako bi se mogla opravdati klasna eksploatacija od strane bijelaca. Crnac na plantaži pamuka će se puno bolje pokoriti svom bijelom gospodaru ako iskreno vjeruje da je inferioran. Ako samo pomisli da mu se nanosi nepravda, postoji šansa da se pobuni i uništi sustav koji ga iskorištava. To je uloga svih rasističkih teorija; da «na znanstvenim dokazima» opravdaju ekonomsku eksploataciju. Kako su očito rasisti kretenčine, anarhisti ih ne podnose. A o ženama? Priče o tome kako žene trebaju kuhati, peglati i spremati po kući su, upravo to – priče. I to ne samo za djecu, nego i za iskompleksirane blentavce koji svoju muškost mogu dokazati samo mlateći ženu. Žena je čovjek sa pičkom, muškarac je čovjek sa kurcem. I to je jedina razlika između muškaraca i žena. Kao i po rasnom pitanju, bitno je ono što čovjek misli i radi, a ne sa li mu nešto visi ili ne između prepona. Seksualna opredjeljenost je isto tako zanemariva. Dobro, ja sam anarhist. Što da radim? Kao prvo, nisi anarhist ako pročitaš jedan jedini bezvezni tekst. Anarhizam je čitava filozofija, sustav misli koji je dinamičan i raznolik, preglomazan da bi ga se moglo utrpati u jedan sitni tekstić. Zato trebaš još čitati, da bi shvatio što je to doista. Kao drugo, anarhisti ne postavljaju pitanja tipa «što da radim?», jer to znači da su podložni nekome, dakle, dio autoritarne strukture. Anarhisti misle svojom glavom i rade samo ono što im govori njihova savjest i svijest, koje treba razvijati i usavršavati, bez obzira kako razvijene bile. Biti anarhist znači biti čovjek. A biti čovjek je ništa drugo do biti biće prakse – praksa je, nadalje, neizostavan dio anarhizma i upravo nas ona kao takve određuje. Biti idejno nešto, a praktički ništa, nije alternativa. Znam da je tekst malo dugačak ali vjerujte da sam pola toga izbacila da ne bude dosadno poput lektire ali opet da se skuži što se hoće reći.. Samo me zanima da li postoji netko tko uspije prikupiti dovoljno volje da pročita cijeli post i na kraju se ne složi s time da je anarhizam zapravo pozitivan a ne onakav kakvim ga večina doživljava i tumači. Ne mislim da će sad svi koji ovo pročitaju promijeniti svoje mišljenje i stavove prema sadašnjem društvu,samo hoću reći nemojte pričati o nečemu o čemu nemate pojma.. |
