Prijateljstvo....
13 godina prijateljstva je otislo danas u nepovrat.....
Nevjerojatan razvoj dogadjaja.... Takav, da nikad ne bih rekla da ce mi se ovo dogoditi.... Najmanje od nekoga koga sam nazivala najboljim prijateljem, kojemu sam poklonila svo povjerenje.... Sve tajne....

Po svuda mozete citati clanke, kako se kidaju prijateljstva, kako se ljudi s godinama razidju, izgube 'ono nesto' u tom svom prijateljstvu, za kojeg su se nekada kleli da nece nestati.... Zasto sam si dozvolila reci da se to meni, nama, nasem prijateljstvu nece nikada dogoditi...?

Zasto se uvijek uhvatim za onu:
NIKAD NE RECI NIKAD!

Previse puta sam rekla nikad, i kasnije se grizla, jer se ovo gore pokazalo tocnim..... Zalosno je da 13 godina ovako nestane.... Ni oci u oci... Jednostavno nevjerojatno....


Zahvaljujuci komentaru, iz proslog posta, posta koji je sada izbrisan.. Koji je vrlo neuljudan, bezobrazan, i koji vrijeđa.... Zbog neistine recene, toliko zbog toga sto netko, tko me nikada nije vidio prica o meni, kao da me zna...
Najgore od svega... Koliko zna o meni, pricala mu je jedna osoba, samo jedna... Koja me jaako dobro zna... Barem sam mislila.....
Ocito me ne zna, da me zna, komentara onakvog ne bi bilo. Da me zna, onakvih neistina ne bi bilo.

Da vi, nakon 13 godina, skuzite, da vas najbolji prijatelj ne zna, sto bi ste vi ucinili? Da najbolji prijatelj, ni trunku stvari ne pokusa rijesiti, nego, samo da ode.... Bez pozdrava, bez icega.... Ja takve ljude odavno naucih ne nazivati prijateljima...
Jer suze koje sam prolila zadnjih dana, ocito ne znace nista...

Pitaj se, jesi li ti i suzu pustila?

A nadala sam se da ce se stvar rijesiti.... Koja sam ja budala!




Ljudi moji... Zbog svih ovih dogadjanja, zbog suza, razmisljanja... Posla, te ispita... Nece me biti neko vrijeme... I ovako sam rijetko ovdje... Drze ige da se priberem, dodjem k sebi....... Ne odlazim naravno, tu sam, samo eto, premisljam o situaciji u kojoj se nadjoh.... Pozdravcic svima, budite mi super, i citamo se ubrzo :)