Malo da filozofiram, primilo me nakon dulje vremena ...
Cudna sam si u zadnje vrijeme... Jako cudna...
Imam nekakva cudna razmisljanja, sve kao da prolazi mimo mene, a ja sam samo promatrac kojeg nitko ne primjecuje... Znate one 'sladunjave' (meni dobre filmove) , ono, Božićni Duh, pa dolaze 3 Božićna Duha da u nekome probude dobrotu i kaj ti ja znam, i sad ta osoba, ide iz proslosti, u sadasnjost, u buducnost, pa ju nitko ne zamjecuje, jer ustvari nije tamo...
E, bas se tako ja sad osijecam...
Ne znam je li to dobro ili ne, ali neke se stvari mijenjaju, pa sam si zato mozda toliko cudna... Eh, filozofiram ha.. Ah, tak je to ..

No, uglavnom, citam neku knjigu, neki svoj stil, uglavnom nista pametno... Mislim, volim citat stvari koje nitko drugi ne voli.. Ono, filozofija, psihologija, sociologija, i sl...
Pa eto, tako citam i ovu neku knjigu..
I sad, pise tamo kako ljudski problemi ustvari dolaze iz cinjenice, da se ljudi ne zele pomiriti s tim da JE ŽIVOT TEŽAK...
Da život, nije lagan, da nije, i da ne bude nikad bio...
I da kad ljudi kad prihvate da je zivot stvarno tezak, i da to tako jednostavno jest, da ce im se sve odjednom cinit laksim..

I ok, ajde, knjiga stalno prica o ljubavi, kolko nam je ona ustvari bitna za normalan zivot.. Ok.. Tu se slazem... Jer dokazano mi je vise puta kako se bez ljubavi nista ne moze...
Ali, s ovim dijelom, da trebamo prihvatit cinjenicu da je zivot jednostavno tezak... Hmmm...
Malo se ne zelim pomirit s tim..
Ok, je, zivot je tezak..
Ali ne slazem se da je uvijek, i zauvijek tezak.. Ja zivim u uvjerenju da postoji doba, kada udjes u onu fazu, da ti je jednostavno lijepo, i nije ti tesko, i sretan si sto si ziv... Eh..
Mozda zivim u oblacima??

No, eto, knjiga se zove:
Put kojim se rjeđe ide , autor: M. Scott Peck
Ok je knjiga.. Preporucam onima koji vole takvu literaturu... :)

Drugo...
Neki ljudi misle da mi je nadimak ŽIŽI, ali nije, nema kvačica, dakle, ZIZI je... Pa da rasčistim to ovdje .. )