seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
prašina u tami
petak, 21.11.2008.
Zatvoriti oči nije rješenje. Nikada nije bilo i neće biti. Prividan bijeg od nekih stvari, koje nas zatvore i ne daju nam da se osvrnemo, nikada nije bio uspješan. A najteže je prihvatiti. Jer inače, vrtimo se u krug...
I sve postaje toliko nestvarno, sve se gubi pod iluzijom nečeg stvorenog na lažima. Ne, to nije maska na licu, to je novo, umjetno lice koje pokriva ono stvarno, davno izgubljeno.
Hajde, pojačaj glas te tišine. Da ne čujem sve one jebene riječi što ih oni govore. Da ih ne čujem, da se ne smijem kao kakva budala jer bih upravo tako reagirala. Da me ne bi poprijeko pogledali, jer je izraz mog lica drugačiji od njihovog, da ne okrenem očima, a to tako volim raditi.
Najteže je suočiti se s istinom, nije li?
Ovi su dani samo odraz kraja u beskonačnosti, ništa više.

Zašto kada nekoga trebamo on nije tu??
Sunce je ugasnulo. Kao i prije, oči se zatvaraju, ponovno prilazeći onom svijetu kojeg su se bojale. Mogu se otvoriti. Ali ne žele.
To je sada suviše nepotrebno. Jer vrtimo se u krug...
|