seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
paradoks moje stvarnosti
četvrtak, 06.11.2008.
Prošlo je, euforija se vratila...
I sada se osjećam tako prazno što je jebeno dobro. ^^
Slušam vas, ali ne čujem. Gledam vas, ali ne vidim...
Čujem samo melodiju u mojoj glavi i vidim ono što zapravo i ne postoji, osjećam se kao da letim, ali sam savršeno prizemljena i što je najbolje, više se ne živciram ni zbog čega.
I stvarno bih voljela znati da nikada nije prekasno...

Želim ići u jednu dugu jesensku šetnju. Želim trčati po šarenom lišću sa svojom novom plavom kapom na glavi. Želim da tada ne puše vjetar. Ali ne želim biti sama.
Ona je prijateljica kakvu treba zaslužiti. A ona kakvoj se možeš samo nadati. No njoj možeš uvijek sve reći. <3
Hoćemo li ikada letjeti do sunca??
|