seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
još pamtim dan kad smo se sreli
subota, 01.11.2008.
I stajat ću i gledati u prazno. I dopuštam si to.
I u samo nekoliko trenutaka sve se vrati, srce ti počne brže kucati, i želiš ga zaustaviti, ali ne možeš.
I mokre ceste nose sjećanja...
Želim...želim puno toga i ne mislim da tražim previše. Želim da uputiš jedan svoj osmijeh samo meni i želim ti uzvratiti.
Želim da opet budemo sami zajedno.
Dani su jednostavno predugi...
Ti si san koji ne želim sanjati, ali uživam u njemu. Da.
I mogla bih reći još mali milijun toga, ali neću. Nadat ću se toj jutarnjoj kiši i veseliti se i tim malim stvarima kojih više nema. Samo to, dovoljno da mi promijeni dan. Samo to, dovoljno da se sjetim...
Lako je reći, teško učiniti. I sve je to ljudski...
Te plave oči što ti zarobe misli. I ne daju ti mira.
Ovako ili onako, sjebano. I ti si kreten, ali ja sam glupača. I opet smo na istome. Ničemu.
I ne pravi se da ne razumiješ...
UPDATE 4.11.
Prizjoneru falit ćeš mi, puno, puno...<3
|