nedjelja, 28.09.2008.

Znam da ipak misliš, da sam kriva ja za sve i da moja sreća tvoju uzela. Kako zbog mene nemaš sve što imam ja i kako je tužna samo tvoja sudbina...Nema dana kada na te ne pomislim, kako da se onda i ja s tim pomirim?

Istina, vrijeme je za novi post. Šta ima novog u mom životu? Nedavno je na satu hrvatskog bila tema život i koliko su ljudi nezadovoljni svojim životom. Ja sam se samo nasmijala jer sam ja bila itekako zadovoljna svojim životom i ne bi ništa mjenjala.
Sada?Trenutno uopće nemam volje za živit...Imam jedan jako dobar razlog zbog kojeg imam volju za životom, ali zbog nekih događaja ...i to polako nestaje...imam osjećaj da sam ja kriva za sve i jednostavno nemam volje za niš...
Bila sam jučer vani u Delnicama....prvo smo Jelena i ja išle na Kvarnerić. Bila je jako velika gužva. Završio je oko 10, našle smo se s curama iz razreda i pravac Din-don, Dalje događaje neću opisivat jer ne mogu i ne želim. Bile smo i u Altisu.... I tamo je bilo zagušljivo i užasno velika gužva,ali je atmosfera bila ok. Samo što ja nisam imala uopće volje za plesat....
Oko 1 smo krenule doma....napokon....I onda mi se desilo nešto što mi se nikad nije..Ja sam inače velika spavalica i sad dok je škola idem spavat u 10, hehe. Doma sam došla oko pol 2 i nisam mogla zaspat do negdje pol 4 što je za mene ono......ne znam ni sama kako...Ne mogu reć da mi se nije spavalo, bila sam ja umorna. I onda zaspem i probudim se oko pol 5 i opet nisam mogla zaspat....nekih sat vremena...malo manje....Al ajde..nekako sam to preživila...
Sutra idem u Austriju....ne da mi se ić....Da znam, glupa sam jer mi se ne da ić, a toliko sam to čekala! Ali jednostavno mi se ne da...iako tamo neće bit nikog ko će ''pazit'' na nas, tako da ćemo moć radit svašta, ali nekako imam osjećaj da ću ja cijelo vrijeme bit u sobi. U četvrtak se vraćamo...vjerovatno kasno. Onda petak škola..pa u subotu brat i ja slavimo rođendan. E to jedva čekam...bit će skoro svi koji mi znače puno u životu. Samo da bude dobro vrijeme, a ekipa će sigurno bit dobra.
U školi se u posljednje vrijeme sve vrti oko državne mature. U četvrtak nam poslali neku tipicu koja će nam kao odgovorit na sva pitanja. Svi smo izašli živčani jer ženska ni sama nema pojma. Ona nama kaže da smo mi, kad smo upisivali gimnaziju, znali što želimo dalje. Ono...WTF??? Mi svi upisali gumnaziju jer nismo znali što želimo bit u životu. I shvatili smo da je državna matura veliko sranje. 100 puta su nam ponovili da smo mi PRVI koji pišemo...mi to kao ne znamo....ALI!!Da, da...ljepo su nam rekli da mi imamo sreće zato jer ćemo mi imat probnu državnu maturu a ostale generacije neće pa tako mi imamo povlastice! Ono...jeij...vjerovatno će naši rezultati bit toliko katastrofalni da će ju poslije nas ukinut.
Evo, toliko od mene za sad...
Mene sad čeka Austrija....novi post poslije...
Peace...

BRITNEY SPERS: EVERYTIME

Notice me, take my hand
Why are we strangers when
Our love is strong
Why carry on without me

Everytime I try to fly, I fall
Without my wings, I feel so small
I guess I need you, baby
And everytime I see you in my dreams
I see your face, it's haunting me
I guess I need you, baby

I make believe that you are here
It's the only way I see clear
What have I done
You seem to move on easy

And everytime I try to fly, I fall
Without my wings, I feel so small
I guess I need you, baby
And everytime I see you in my dreams
I see your face, you're haunting me
I guess I need you, baby

I may have made it rain
Please forgive me
My weakness caused you pain
And this song's my sorry

At night I pray
That soon your face will fade away

And everytime I try to fly, I fall
Without my wings, I feel so small
I guess I need you, baby
And everytime I see you in my dreams
I see your face, you're haunting me
I guess I need you, baby

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.