Život je more...

13.07.2006., četvrtak

Najdraža moja...

Sliku koju imamo o sebi odraz je našeg životnog iskustva, doživljenih uspjeha i neuspjeha i ponašanja drugih ljudi prema nama.
Prve i najvažnije poruke o tome tko smo i kakvi smo primamo od članova svojih obitelji u najranijem djetinstvu.
Roditelj koji negativno vidi sebe skloniji je negativno procjenivati i svoje dijete.
To se zamalo meni dogodilo.
Nametnuli su mi sliku da samo kad budem apsolutno savršena onda mogu biti prihvaćena od drugih.
Kada sam postala roditelj trudila sam se biti savršena u svemu (mada je to neizvedivo, ali trudila sam se...).
Ali unatoč mom trudu, moje dijete nije postalo NAJsavršenije.
I tada mi se ponovno počela rušiti slika o samoj sebi.
Obožavam svoje dijete, ali sam se pitala zašto mi je toliko osobno teško kad napravi neku nepodoštinu, kad urla, kad cvili, kad je sebična, kad je gruba...
Smatrala sam to svojim osobnim propustima, a ne razvojnim fazama.
Očekivala sam da ću svim svojim znanjem nadvladati silu života kroz koji svaki čovjek mora sam proći.

Nitko nije savršen, ni ja ni moje dijete. To konačno prihvaćam tako.
Ali ja je volim više od ičeg na svijetu baš takvu kakva je.
Dijete ne postoji zato da ostvari roditeljska očekivanja.
Dijete je došlo na svijet da ostvari samo sebe.
A roditelj je tu da bude stup, oslonac, podrška, utjeha, snaga,...

Najdraža moja, volim te do beskraja!

- 18:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Misli jedne žene, majke, prijateljice...


Njima poklanjam svoju pažnju:

SVE ŠTO IMAM TO SI TI !


KAD ME VIŠE NE BUDE,
I KAD ME S GODINAMA SVI ZABORAVE.
NEKA TVOJE USNE PROBUDE,
OVU TUŽNU PJESMU, NJEŽNE STIHOVE.

I NEMOJ BIT U SUZAMA,
JER TU SAM MEĐU ZVJEZDAMA.

I DOK SE NOVI STVARA SVIJET,
S NEBA POSLAT ĆU TI JEDAN BIJELI CVIJET.
I JEDNO PERO S KRILA ANĐELA
DA SE SJETIŠ KAKO SI ME NEKAD VOLJELA

JER NIKAD NISAM IMAO NIKOGA,
TI SI SVE,SVE ŠTO IMAM JA.

SVE ŠTO IMAM, TO SI TI,
TVOJI SNENI POGLEDI.
ŠAPAT TVOJIH NJEŽNIH USANA,
TO JE SVE ŠTO IMAM JA,SVE ŠTO IMAM JA.

NEBO SADA MOJ JE DOM,
MOJA DUŠA ŽUDI ZA TOBOM
NASTAVI SRETNO ŽIVJET ŽIVOT SVOJ,
A JA ĆU S NEBA PRATIT SVAKI KORAK TVOJ.

JER NIKAD NISAM IMAO NIKOGA.
TI SI SVE ,SVE ŠTO IMAM JA.



Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.

TVOJA STAZA



Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad ne znaš dal' je gore
na ulici il' u kući,
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema
to će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al' znaj, to će biti tvoja cesta
što nekamo ipa vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga,
zato brodi...

Ako ipak i nekad jednom
na lud kamen zakoračiš
pa kad s glavom na tlo tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi
k'o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad misliš da si sretan
smiri malo svoju snagu,
nemoj da se praviš važan,
već nastavi svojom cestom
niti lijevo, niti desno,
pa širokim hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

Jednog ćeš dana stići
na kraj samo svoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al' ćeš znati tko si-što si
i koliko stvarno vrijediš
i da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš!


Ratko Zvrko