|
|
| srpanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...život je lutrija bez pogotka...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
gadura dizajni
kikis
tajchi
simonchi
samy
tinchika
marina
marija
...baš želiš znati tko sam?
...a onda dobro...
...zovem se jelena,
...pišem se po papiru...
...dolazim iz grada na desnoj obali rijeke mure...
...rođena sam potkraj 90-e godine prošlog stoljeća...
...teška sam ljenčina...
...a se ostalo kaj vas zanima sam pitajte...
...icq 459-242-362...
Za svaku grubu rječ,
ne ljuti se.
Svake naše gluposti,
sjeti se.
Jednom kada sve prođe,
ne zaboravi me.
I kad trebaš frendicu,
nazovi me!
Govor najvjernijeg Prijatelja
- daj mi već jednom svoje grijehe da ti ih oprostim!
- daj mi svoje pogreške da ih ozdravim!
- daj mi svoje sposobnosti da ih razvijem!
- daj mi svoje brige da ih raspršim!
- daj mi svoje želje da ih ostvarim!
- daj mi svoje patnje i poteškoće da ih ublažim!
- daj mi svoje boli i križeve da te naučim kako ćeš ih objeručke prihvatiti!
- daj mi svoje srce da ga ozdravim i preobrazim u srce malog djeteta!
- pouzdaj se u mene, ja imam iskustva!!!
• "Čovjek se u ljubavi uči lagati."
• "Ljubav stvara jednakost, ali je ne traži."
• "Ljubav je izvanredan cvijet, ali treba imati hrabrosti da se ubere na ivici užasnog ponora."
• "Ljubav je jedina strast koja se plaća novcem što ga sama stvara."
• "Ljubav je jedna vrsta bolesti, ko nije bolovao - ne zna šta je."
• "Ljubav je poput groznice: ona dolazi i odlazi, a volja na nju nema nikakav uticaj."
• "U ljubavi se često sumnja u ono u što se najviše vjeruje."
Život postao je grub, razapeo me na križ, polomio kosti, odrezao jezik. Život postao je ples za koji ne znam korake pa zapetljanih nogu hvatam krivi ritam, al' ne odustajem, borim se. Ja skupljam snagu da ustanem premda ne osjećam ništa osim boli. Skupit ću snage da se nasmijem tebi u lice jer smijeh u lice najviše boli. (Vatra, Tebi u lice)
...ej ljudeki...da vam se javim...bila ja danas prvi dan na praksi...kak bilo dosadno...nika za delati...ono...totalna koma...ma kaj buš...a bila ja i v subotu na vjenčanju...ha-ha...bratiću...ah...bilo mi je supić...bila sam do kraja...bilo je pet dok smo išli domeka...heh...a došla doma tek v šest...morale smo ja i sekica još v podbrest...eh...pijonce smo pelale dimo...mislim kaj se čovek nebu uvredil...nije bil pijan...nit ja nisam pila...za svaku pohvalu...počela z ledenim čajem...a završila z vodom...ha-ha...al istina...između je bilo samo jedan bambus...jedan neznam kaj...bilo mešano obična voda i vino...i jedan gemišt...i to je bilo se...al zastvarno...neki ljudeki su me šteli napiti...al im je ne baš uspelo...on ko me je štel napiti je prije završio pod stolom...ha-ha...naplasala se ja za ohoho...eh...opće sam ne spala do 3 popodne v nedelo...i onda do 9 dok me sara ne zbudila...i onda sam ne spala do 3 i 13 je bilo dok sam pogledala vuru...eh...i zbudila sa već v 5 i 15...eh...i ta praksa...eh...gibam ja ve dale...ajd pozek...
Kad ti stojiš na suncu,
Ja te gledam iz mraka.
Gledam tvoje lice koje je ispunjeno osmijehom,
Dok moje suze padaju jedna za drugom.
Baciš pogled na mene,
I ja se dalje povlačim u sebe,
Jer ne znam što je to sreća.
Što je to ljubav,
I ostajem u mraku,
Padam sve dublje i dublje.
Čujem ljubavnu glazbu,
I suze prestaju padati.
Shvaćam što je to ljubav,
Što znači taj jedan osmijeh.
Dolazim do tebe i pokušavam te dirnuti,
A moja ruka prolazi kroz tebe.
Shvaćam da sam samo sjena,
Samo jedna od tisuće duša,
Koja čeka oslobođenje,
SLOBODU...
Od svih tih prokletih duša,
Da dođem do tebe,
I da osjetim tvoj topli dah na licu,
Tvoj poljubac na mojim usnama.
Ali nešto me tjera od tebe,
Dalje od tebe i dublje u tamu,
Tamo nazad k izgubljenim dušama,
Jedinim stvorovima koji me shvacaju.
I ostajem sama,
Sa svojim "prijateljima",
Koji se tuku za moju dušu,
Dušu koja je prokleta...
Duša koja ima cijenu,
Plaćenu suzama i tugom.
Oni šapuću neku pjesmu,
Koja me privlači k njima.
Tada shvatim da nisam njihova,
Da sam samo svoja,
Borim se za sebe,
Bitka u kojoj je nemoguće pobijediti.
Na kraju izgleda kao da je sve izgubljeno,
Da sam ostavljena da trunem.
Ali nešto mi pomaže,
Nešto me spašava,
Kao da vidim tvoje lice obasjano mjesečinom.
Shvaćam da nisam sama,
Da se tu nalaziš TI,
TI koji si tu za mene.
Pružaš mi ruku da mi pomogneš,
I bez razmišljanja prihvaćam tvoju ruku.
Kad su nam se pogledi sreli,
Iz mene je potekla suza radosnica.
Znači ipak je tu netko za mene,
Ipak imam neku vrijednost.
Tek sada shvaćam što je sreća,
Vidjeti tvoje lice obasjano mjesečinom,
I jedan iskren osmijeh na tvom licu...
...imam potrebe izbaciti sve kaj mi leži na duši...
...pa bum se možda iskalila koji put na kompiću...
...al kaj buš...
...život je takav...
...kad nekoga trebaš...
...on nije tu...
...nema ga...
...nestane u noći...
...tražiš ga...
...u tami...
...u tunelu gdje nema kraja...
...svjetlo još ne viri...
...njegove oči...
...ne vidiš...
...srce ti kuca...
...sve jače...
...vjeruje da će ga pronaći...
...da još nije kraj...
...ne gubi nadu...
...ona je tu...
...kraj tebe...
