Život izvan okvira https://blog.dnevnik.hr/zivotizvanokvira

srijeda, 17.06.2020.

Početak početaka

Svaka priča kreće sa nekim početkom,pa bi valjda i ova trebala isto tako...Pa počnimo!
Dolazim iz jednog malenog mjesta,gdje svatko svakog zna , gdje susjed pomaže susjedu. Gdje usprkos svađama nađe se zajednički jezik. Nije to veliko mjesto,ali nije ni malo. Reklo bi se da je po mjeri. Mjesto u kojem vlada sklad i ljudskost.

Koliko sam samo naivna bila nekada. Još je samo trebalo da nadodam kako su jednorozi hodali ulicama i bajka je tu. Ozbiljno sada. Možda je to nekada davno bilo u mom dječijim očima ali realnost je malo drugačija.Realnost je takva da danas ne možeš imati svoje mišljenje i da će ljudi prihatiti ga - slagali se oni s njim ili ne.Radije će ti govoriti u lice kako si u pravu, a iza leđa govoriti da si čudak. Tako funkcionira današnji svijet. Vjerojatno je toga bilo i ranije ali nismo toliko obračali pažnju.Ili možda ja - naivna mala ja koja uvijek je tražila dobro u ljudima. S vremenom se i to promjeni i zaboravi.Počinješ sam uviđati da nije onako kako se prikazuje u crtićima i bajkama.Da si živio u laži koja nema veze sa stvarnim svijetom koji te čeka izvan kućnih vrata.Izvan tvoje zone sigurnosti.

Tokom godina,dok sam rasla i upoznavala taj svijet oko sebe,shvatila sam da ne pripadam bas pantentu koji je svijet zalagao.Trudila sam se svim silama da postanem dio nečega,ali uvijek me se izbacivalo. Uvijek sam bila višak. Ponekad pomislim da sam samu sebe u to uvjeravala samo da bih se žalila na kraju dana sama sebi i svojim mislima kako nisam dovoljno dobra za ovaj svijet. Moji okviri su bili nešto drugačiji. Malo traumatičniji,više žaljenja nad samom sobom nego gledati što se zaista događa. Lakše je bilo tada plakati nego progledati.Očigledno sam mislila da su tada oči stvorene za stvaranje suza a ne za gledanje svijeta oko sebe. Smiješno ,zar ne?

Mišljenja su se mjenjala tokom tih godina.Nešto što sam prije govorila da neću nikad,prekršila sam to. Zaljubit se,poljubit se,poseksat se,postati majka.Govorila sam toliko 'ne' umjesto 'da' da sam ostala zapanjena sama sobom koliko sam se odupirala životu da bi mi život to vratio.Možda kad sam za to sve govorila ne i kad sam to napravila činilo kao najveća pogreška mog života,s vremenom shvatiš da si u krivu.I uredu je misliti da je nešto pogreška,pa čak i priznati to sama sebi,nego šutiti i trpiti bujicu emocija koje naviru. U redu je promjenjiti mišljenje. Iz ne preći u da. Iz pogreške u nešto najbolje što ti se dogodilo u životu.U redu je biti čovjek sa svim svojim manama koje mogu biti velike ili malne,ali svejedno netko ih s vremenom zavoli.Jer te mane su dio tebe.Dio tebe koji te izgrađuju u osobu koja si sada. Nekima se sviđaš nekima ne.Nisi,čovječe,stvoren da se svima svidiš. I ne moraš.U redu je biti crna ovca.U redu je imati svoje mišljenje s kojim se nitko neće složiti.I nije ni bitno.Ono je tvoje.Ne vrijedi se opterečivati što drugi misle i zašto te ne prihvačaju.Doći će netko drugi koji će ti dokazati da je uredu biti ti i gdje ćeš biti zahvalan što se ne moraš pretvarati da si nešto što nisi.

U redu je biti ti.I nitko drugi.Jer svi smo mi individue.Svi tražimo svoje mjesto pod ovim nebom. I naći ćemo,samo je potrebno nešto malo više vremena.

Oznake: čovjek, početak, blog

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi