|
|
| lipanj, 2011 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Obavijesti o događajima na forumu i mnogo više.
Životinjski svijet
Gadura dizajn
Twilight forum
GORILE
Način života
Gorile su dnevne šumske životinje. Nizinski gorile žive u tropskim kišnim šumama, dok brdski gorile žive uglavnom u sekundarnim šumama. Brdski gorile žive na tlu, dok se nizinski gorile, čak i teški mužjaci, često u potrazi za hranom penju na drveće i do 20 m visoko. Na tlu se kreću na sva četiri ekstremiteta, oslanjajući se pri tome na srednje članke prstiju prednih ekstremiteta. Navečer si za spavanje grade gnijezda od granja i lišća, svako veče novo, što traje jedva nešto duže od 5 minuta. Ta gnijezda brdski gorile grade na tlu, a nizinski na stablima. Osnovni oblik zajedničkog življenja gorila je grupa od jednog mužjaka i nekoliko ženki s podmlatkom. Međutim, ponekad se sreću i grupe s dva ili više mužjaka. Prosječno velika grupa broji oko 10 do 15 jedinki, ali sreću se i grupe od dvije jedinke, ali i takve sa 30. Ako u grupi živi više od jednog mužjaka, samo jedan ima ulogu vođe i jedino on ima pravo na parenje.
Grupe se ponašaju vrlo fleksibilno. Često se privremeno razdvajaju u potrazi za hranom. Za razliku od ostalih vrsta primata, grupu napuštaju i mužjaci i ženke, i stvaraju nove grupe. Jednom osnovane, grupe su vrlo dugovječne, a ponekad dolazi do borbe između mužjaka za položaj vođe. Ako pobijedi novi mužjak, ubija svu djecu svog prethodnika. Biološka korist tog infanticida može biti činjenica da ženke koje doje ne mogu ostati skotne, ali nakon smrti mladunca su vrlo brzo ponovo plodne.
Ženka s mladuncem (Zoo Hannover)
Teritorijalno ponašanje nije izraženo. Više grupa može tražiti hranu na istom području, ali izbjegavaju direktan međusobni kontakt. Kako im se hrana sastoji uglavnom od lišća, potrage nisu duge niti daleke. S jedne strane jer lišća ima dovoljno, a s druge jer je prehrambena vrijednost lišća vrlo niska, pa su prisiljeni na duga razdoblja mirovanja. Gorile vladaju nizom glasova, vrištavih i mumljavih, koji služe za javljanje položaja članovima svoje grupe, ali i obavještavanju drugih grupa o svom položaju, no mogu izražavati i agresivnost. Za gorile je tipično "bubnjanje" šakama po grudima. Ranije se vjerovalo da to rade samo stariji mužjaci, dok je danas poznato, da to prakticiraju svi članovi društva gorila. To vjerojatno služi kao označavanje mjesta gdje se nalaze ili kao ritualizirani pozdrav.
Poput čimpanza, i gorile jedu bodljikavo lišće koje sadrži trpke tvari da se riješe neugodnih crijevnih parazita. Velike količine tog lišća gutaju nesažvakane, kako bi sa crijeva "ostrugali" parazite.
Ishrana [uredi]
Od svih čovjekolikih majmuna gorile su najizraženiji biljožderi. Njihova glavna hrana je lišće, a ovisno o sezoni, voće jedu u vrlo različitim količinama. Odrasla životinja treba oko 25 kg dnevno. Životinjski dodatak hrani su samo kukci a i to najčešće nehotice i nesvjesno, kad se oni nađu na lišću kojeg gorila pojede. Obzirom da su veliki, veći dio svog aktivnog razdoblja provode hraneći se.
Razmnožavanje
Brdski gorila
Gorile u prirodi nemaju određeno razdoblje razmnožavanja. Ženka svakih 3,5 do 4,5 godine koti najčešće samo jednog mladunca. Skotnost traje oko 8,5 do 9 mjeseci pa tako uz ljude imaju najduže vrijeme trudnoće. Mladunčad se rađa teška oko 2 kg, ali se brže razvija od, recimo, ljudskih beba. S tri mjeseca već pužu, a nakon toga više godina "jašu" na majčinim leđima. U dobi između dvije i četiri godine prestaju sisati, a spolnu zrelost dosežu ženke u osmoj, a mužjaci u desetoj godini. Očekivani životni vijek im je oko 50 godina (kad su na skrbi ljudima, mogu doživjeti i 54 godine).
Gorile i ljudi
Vjerojatno prvo spominjanje gorila potiče od jednog admirala Kartage, Hanna, no njegov je prevodioc time opisao jedno pigmejsko pleme niskog rasta. Tek 1847. je prvi put opisao jedan američki misionar i novu vrstu tada, po kartaškom admiralu, nazvao Hanno.
Sve tri podvrste gorila su uvrštene na crvenu listu IUCNa. Procjenjuje se, da u prirodi živi još oko 100.000 do 150.000 jedinki.
Najbrojniji su zapadni nizinski gorile, čija populacija se procjenjuje na oko 90.000 do 100.000 jedinki. Istočnih nizinskih gorila danas živi u prirodi još najviše 15.000, dok je najugroženiji brdski gorila. Još samo 400 do 700 jedinki živi na obroncima Virunga vulkana i Bwindi planina na granici između Ugande, Ruande, Zaira Demokratske Republike Konga.
Odrasli gorile nemaju prirodnih neprijatelja, samo ponekad uspije leopardu da ugrabi nekog mladunca. najveća opasnost za životinje je krčenje šuma čime se neprekidno smanjuje njihov životni prostor. Uz to, građanski rat u Demokratskoj Republici Kongo je jako otežao provođenje mjera zaštite ove vrste.
Brojni zoološki vrtovi imaju gorile, no to su uvijek samo nizinski gorile. Nakon desetljeća poteškoća, danas uspijeva razmnožavanje gorila koji žive u zatočeništvu. Najpoznatiji zoo-gorila je bio jedan albino mužjak u zoološkom vrtu Barcelone koji je uginuo 2003. a bio je jedina poznata albino gorila. Najpoznatiji znanstvenik koji se bavio proučavanjem gorila bila je Dian Fossey.
Pripitomljene gorile
Pripitomljenih gorila nema mnogo zato što ih je vrlo teško pripitomiti.Da bi gorila bila pitoma od rođenja mora biti uz čovjeka.Pošto su po svojo prirodi divlje životinje čovjek ne mora očekivati velike rezultate u promjeni ponašanja.Ako ih od malena učimo da se po kući ne smije skakati oni će ju to poslušati.Što će ju biti starije to će im trebati više hrane.Ako im ne osiguramo dovoljno hrane oni će ju biti neposlušni i divlji zbog gladi.Kako odrastaju postaju sve veće,pa ih je sve teže držati u kući.Odrasla gorila ne može biti u kući zbog svoje veličine i zbog toga što su starije pa im je potrebno puno više prostora za život i kretanje.Želja za slobodom je sve veća.Zato mongi ljudi odrasle gorile stavljaju u zoo-vrtove,ili ih vraćaju u divljinu.
MAJMUNI
Majmuni - od akrobatski vjestih penjaca Juzne Amerike do zdepastih stepskih stanovnika Afrike i Azije- uvijek su fascinantne zivotinje. Slozene strukture njihovog drustvenog zivota je uvijek nisu do kraja istrazene. U tropskim predjelima zivi mnogo majmuna svih boja i velicina. Ima ih cak i u bojama neuobicajenim za sisare, pa majmuni plave, ljubicaste ili zelene boje koze ili krzna ne predstavljaju nikakvu rijetkost. Istrazivaci jos uvijek traze zajednickog pretka majmuna i covjeka. Pretpostavlja se da je slicio danasnjim lemurima.
Hrana i nacin prehrane
Majmuni su uglavnom biljojedi. Jedu voce, lisce, cvjetove i korjenje.Mnogi se hrane i kukcima te drudim sitnim zivotinjicama. Neke su se pak vrste prilagodile posebnim vrstame hrane. Tako patuljasti svilasi rado piju sokove koji izlaze iz ranjenog drveta. Stavise, svojim ostrim sjekuticima ponekad urezuju rupu u drvetu, a onda piju sok koji istice. Crnobradi sakiji jedu jezgra tvrdih orasastih plodova pa medju zubima imaju otvor koji funkcijonise poput drobilice za rahe. Sakati majmuni i urlikavci prehranjuju se grubim slabo hranjivim listovima. Kako bi uspjesno probavili velike kolicine hrane koje moraju pojesti da bi bili siti, njihov zeludac je slicno zelucu u goveda podijeljen u dva dijela u kojima se nalaze posebne bakterije koje razlazu pojedeni biljni materijal i pomazu u njgovoj probavi. Majmuni Starog svijeta imaju n donjem dijelu lica takozvane licne vrecice u koje moze stati isto toliko hrane koliko i u zeludac. Ako se uznemire, bjeze s mjesta na kom su se hranili, a pojedeno prozvacu kasnije.
Dok kod nekih vrsta, na primjer marmozeta, nocih majmuna, majuna skakaca i sakija, muzjak i zenka ziveci u pari zajednicki odgajaju svoje mladunce,muzjaci kapucina i urlikavaca okupljaju oko sebe hareme zenki. Vrijeme nosenja traje od 145 dana kod marmozeta do 177 dana kod pavijana. Svi majmuni imaju samo po jedno mladunce, osim marmozeta koji obicno odgajaju bliznce. Mladunci se vrlo brzo nakon dolaska na svijet hvataju za krzno majke i ona ih nosi naokolo cak i dok oni sisu. Neobicno je kod ove zivotinjske vrste da je odgoj mladih cesto stvar citavog copora. Tako na primjer dok prava majka vjevericijeg majmuna odlazi u potragu za hranom, o njezinom se mladuncu brine skupina"dadilja". Ima i drugacijih slucajeva. Otac majmuna kandzasa brine se za mladunca bolje od majke, nosi ga naokolo, cisti mu krzno i cuva ga.Majci ga odnosi samo na dojenje.
