subota, 31.01.2009.
Česti uzroci hromosti u pasa
PANOSTEITIS (ENOSTOSIS, JUVENILNI OSTEOMIJELITIS)
Panosteitis je samo-limitirajuća bolest koja se javlja prvenstveno kod mladih pasa (dobi od nekoliko tjedana pa do dvije godine, ponekad i nakon te dobi), srednje velikih do velikih pasmina pasa. Posebno su predisponirani njemački ovčari i križanci u tipu njemačkog ovčara. Bolest zahvaća duge cjevaste kosti udova (ulna, radijus, humerus, tibija, femur), a počinje u području nutritivnog kanala. Bolest je nepoznate etiologije, nije nasljedna no može postojati genetska predispozicija. Postoje razne teorije nastanka bolesti a neke od njih kažu da dolazi do abnormalnosti na krvnim žilama, do metaboličkih bolesti, alergijskih stanja, pretjeranog izlučivanja ženskih spolnih hormona (hiperestrogenizam), odnosno do migracije parazita. Pokušaji izolacije mikroorganizama kod panostitisa su brojni no nisu bili uspješni. Predisponirajući je faktor brz rast.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i rentgenskim snimanjem. Klinički se zapaža različit stupanj hramanja. Bolest se "seli" s jedne na drugu nogu (češće su zahvaćene prednje noge) a može i neko vrijeme biti prikrivena. Pregledom se ustanovljava bolnost (palpatorno), životinja je temperirana, može se javiti smanjeno uzimanje hrane (kao posljedica bolnosti). Nema promjena u krvnoj slici (u početku bolesti se može javiti povećan broj eozinofila) i biokemijskim parametrima. Rentgenom se ustanovljavaju promjene u meduli kosti (na snimci se vide promjene u sjenama kosti; postoje 3 stadija promjena).
Specifične terapije nema. Životinju treba pustiti da miruje čim je više moguće. U terapiji se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi da bi se smanjili bolnost i upala. U terapiji u RH se koriste preparati tvorničkog imena Ketofen i Rimadyl (tvari poput aspirina, koji je također nesteroidni protuupalni lijek, izrazito nepovoljno djeluju na sluznicu želuca kod pasa pa mogu nastati čirevi). Mogu se koristiti i kortikosteroidi (smanjenje upale; no prema nekoj literaturi organizmu više štete nego koriste). Terapija nema učinak na trajanje bolesti, no ponekad je nužna ako životinja uslijed velike bolnosti odbija hranu i slabi.
NESRAŠTENI ANKONEALNI IZDANAK ULNE
Ova bolest prvi je puta opisana sredinom prošlog stoljeća i od tada je mijenjala mnoga imena. Rijeć je u biti o kompleksu bolesti koji se javljaju u pasa velikih pasmina (Njemački ovčar, labrador, bernardinac, njemačka doga ...), a javljaju se pod utjecajem genetskih učinaka. Osim pod genetskim utjecajem bolest se može javiti zajedno sa eozinofilnim panostitisom i displazijom kukova. Uz genetske utjecaje poticaj za razvoj bolesti su i: metabolički defekti, nedostatak hranjivih tvari, hormonalni poremečaji i traume.
Ankonealni izdanak u velikih pasa razvija se iz posebne osifikacijske točke. Ove točka se pojavljuje u dobi od 93 dana, a spaja sa ulnom sa 104 dana. Bolest je češća u mužjaka nego u ženki.
Karakteristike kliničke slike slobodnog ankonealnog izdanka su:
1. Skračenje koraka prema naprijed
2. Lakat je abduciran
3. Jače je opterečen unutarnji dio šape
4. Hromost se pojačava aktivnošću životinje
5. Bolnost izražena pasivnim kretnjama lakatnog zgloba
6. Krepitacija lakatnog zgloba
7. Odebljala čahura zgloba i njegova jača punjenost
Bolest se najlakše dijagnosticira RTG.
Liječenje se može provoditi slijedečim metodama:
- imobilizacijama zavojem ili gipsom
- uklanjanje slobodnog ankonealnog izdanka
- osteosinteza slobodnog ankonealnog izdanka i ulne
PERTHESOVA BOLEST
(aseptična nekroza glave bedrene kosti)
Javlja se u malih pasmina pasa mlađe dobi (6-12 mjeseci) i u 90% slučajeva je jednostrana. Karakterizira ju hromost koja nastaje naglo.
Bolest nastaje zbog smetnji u cirkulaciji unutar glave bedrene kosti zbog čega dolazi do odumiranja tkiva tog područja. Iznad tog defekta puca zglobna hrskavica i nastupa faza deformacije glave bedrene kosti. Znači više nema otpornosti ni glatkoće zgloba.
Karakteristična je naglo nastala hromost. Pas uopće ne opterećuje bolesnu nogu ili to čini rijetko i nesolidno. Uočljiv je grč mišića bedra i stiče se dojam o skraćenosti noge.
Vrlo brzo dolazi do atrofije glutealne muskulature.
Liječenje operativnim zahvatom uklanjanja glave i vrata bedrene kosti.
RAHITIS U ŠTENADI
Mladi pas raste do dobi od 9-12 mjeseci, a kroz cijelo to vrijeme intenzivan je rast i izgradnja kostiju. Za kostur u razvoju, veoma su potrebni vitamini i minerali, a posebno kalcij i fosfor, te vitamin D, stoga je u to vrijeme neophodna dostatna i pravilna opskrba organizma na tim tvarima. Ukoliko taj uvjet nije udovoljen, ubrzo će se u štenadi javiti prvi znaci rahitisa. Uz to, nastanku ovog oboljela koštanog sustava pogoduju brzi rast, pretilost i nedovoljno kretanje na zraku i suncu. Najbolji izvor kalcija za štenad je mlijeko, svježi kravlji sir, sirutka, stučene i termički obrađene ljuske jaja, a uz to postoje i mnogi komercijalni preparati koji sadrže potrebne vitamine i minerale i koji su prilagođeni za dodavanje hrani za štenad.
Kao izvor vitamina D izvanredan je sirovi žumanjak kokošjeg jajeta ili sirova, potpuno higijenski ispravna juneća ili teleća jetra. Vlasnici štenadi često, iz straha od pojave ove ili neke druge bolesti, pretjeruju u količini vitamina u hrani ili inzistiraju na čestim vitaminskim injekcijama, što nije ispravno, jer predoziranje vitamina A i D uzrokuje prebrzi završetak okoštavanja s brojnim posljedicama (niži rast i deformacije kostiju).
Tipični znaci rahitisa koje će vlasnik primjetiti su povećani zglobovi nogu, nerado kretanje, ukočen hod ili šepanje te kvržice po rebrima na mjestu spoja koštanog i hrskavičnog dijela rebra. Bolest je kroničnog toka, pa ako duže traje, dolazi do deformacije dugih cijevastih kostiju ekstremiteta, poremećaja u mijeni zubiju, pa čak i do deformacije kostiju lubanje, a posebno gornje čeljusti. Takvo se stanje relativno brzo popravlja ukoliko je liječenje započeto na vrijeme. Uz aplikaciju preparata kalcija i vitamina D putem injekcija, potrebno je regulirati i prehranu. U težim i zapuštenim slučajevima, naročito ako je životinja starija od 4 mjeseca, pojedini dijelovi skeleta ostaju izobličeni unatoč liječenju, a životinja često zakržlja.
SPONDILOZA
Ovo je problem koji je očit u skoro svakog njemačkog ovčara, ali i drugih velikih pasmina pasa. Patologija koja je uzrokom ovakvog stanja, nastaje u tih pasmina u više od 50% pasa, u dobi starijoj od 8 godina.
Problem nastaje zbog degenerativnog procesa između zadnjeg slabinskog kralješka i križne kosti, kao mjestu najvećeg opterećenja kralježnice velikih i teških pasmina pasa. Najčešća reakcija organizma je u vidu stvaranja „koštanog mosta“, kojim se pokuša „ojačati“ taj spoj ili stručno rečeno dolazi do stvaranja spondiloze. Ukoliko proces nije dijagnosticiran na vrijeme i nema reakcije vlasnika na primijećeni problem, problem se komplicira daljnjom patologijom.
Dolazi do stvaranja spondiloartroze, ili koštane degeneracije u tom području, koja će imati za posljedicu istiskivanje diska u područje živaca leđne moždine. Naime, u tom području ne postoji leđna moždina, već njeno račvanje u živčane snopove koji su odgovorni za motoriku stražnjih nogu, ali i fiziološke funkcije obavljanja male i velike nužde. Zato i taj dio leđne moždine nazivamo Cauda equina ili Konjski rep.
Dakle, disk svojim pritiskom komprimira te žičane snopove i onemogućuje provođenje potrebnih živčanih impulsa za normalno funkcioniranje. Takav proces dovodi neminovno do pogoršanja, koje može završiti i potpunom oduzetošću stražnjih nogu, te nekontroliranim obavljanjem male i velike nužde.
Kao prvo, ukoliko primijetite bilo kakve poteškoće, morate se što prije obratiti veterinaru kako bi se mogao načiniti kvalitetan pregled i postaviti sumnju na problem. Zatim je potrebno načiniti RTG snimke, kako bi se ustvrdio opseg i uznapredovalost procesa. Ukoliko je neurološki i rendgenološki potvrđena dijagnoza, terapija može biti konzervativna, dakle lijekovima ili operativna. Konzervativna se provodi uglavnom na početku procesa, a ukoliko to nedaje željeni rezultat neizbježna je operacija.
Kao prvo trebamo provjeriti opće stanje psa i isključiti eventualne druge bolesti. Također treba isključiti drugu patologiju koja može uzrokovati slične simptome.
OSTALI ČESTI UZROCI ŠEPANJA
Ostali česti uzroci šepanja su displazije = nepravilan razvoj zglobova što je često nasljedno kod pojedinih pasmina.
a) Osteohondrosis disecans-OCD
Dok se kod velikih pasmina u dobi 7-9 mjeseci može javiti nekroza glave ramene kosti, bolest se očituje hromošću jednog ili oba ekstremiteta, hromost se pojačava kod jačeg napora, također može završiti artrozom.
b) Dysplasio coxae = Displazija kuka
Bolest je nasljedna češće kod velikih pasmina, može biti na oba kuka, a s vremenom se bolnost i šepanje pojačava. Stupnjevi displazije se obilježavaju A,B,C,D,E1,E2, a pse sa najvećom displazijom bi trebalo isključiti iz uzgoja (kod čistokrvnih pasa s rodovnicom).
Sve ove displazije se mogu uočiti rentgenskim snimanjem, ali tek kad životinja završi svoj rast (oko 1 godine) se može definitivno potvrditi nasljedna bolest.
Česti uzroci hromosti su:
a) Distorsio = uganuće
Kratkotrajno razmicanje zglobnih površina koje se vrate u normalan položaj pa dolazi do istezanja ligamenata i zgloba, a nastaje kod traume (nagli skok). Šepanje nastupi trenutno, a zglob natekne i bolan je na dodir. Često prođe kroz nekoliko dana uz mirovanje i obloge.
b) Luxatio = iščašenje
Trajno razmicanje zglobnih površina gdje se one samo djelomično dodiruju ili se uopće više ne dodiruju. Oštećuju se zglobni ligamenti, zglobna čahura, a do nje dolazi zbog djelovanja tupe sile (udarac, nagli pokret, prignječenje, prometna nesreća…) ili zbog razaranja zgloba (tumori, kronične upale zgloba). Dolazi do stvaranja bolne otekline, a pokreti ekstremiteta su ograničeni. Takav zglob treba vratiti u njegov prirodni položaj i nogu imobilizirati, često je potrebna operacija jer se iščašenje može ponoviti.
c) Fissura = nepotpun prekid kosti (napuknuće)
Dolazi do otečenja i bolnosti na mjestu napuknuća
d) Fractura = prijelom kosti
U naših kućnih ljubimaca najčešće stradavaju duge cjevaste kosti kao podlaktica, nadlaktica, potkoljenica i natkoljenica, a često i kosti zdjelice. Najčešći uzrok budu prometne nesreće gdje auto udari psa ili mačku. Mogu biti i tupi udarci od štapa ili čak nalazimo prijelome od metka zračne puške ili malokalibarska ili lovačke sačme. Sa RTG-om nije nam problem dijagnosticirati takovo stanje, a nakon toga izvršiti imobilizaciju ili operaciju tj osteosintezu (spajanje odlomljenih ogranaka. Radi se u općoj dubokoj anesteziji, a životinja već nakon par dana stane na povrijeđenu nogu. Opasnost koja prijeti vašem ljubimcu ako ne poduzmemo takvu operaciju može biti stvaranje lažnog zgloba, nepravilno zaraštavanje s trajnom deformacijom ekstremiteta, a kod težih vanjskih prijeloma i teška upala s gangrenom i gubitkom ekstremiteta pa i smrt.
TEŠKOĆE MIŠIĆA
Bolest mišića se naziva „MIOPATIJA“: upala mišića je „MIOZITIS“. Različiti su uzroci miopatije, medju njima je i bakterijska infekcija. Neke su naslijedjene i specificne za pasmine. Za njih ne postoji lijek. Za druge postoje lijekovi: ako na njih sumnjate, odmah pozovite veterinara.
EOZINOFILIČNI MIOZITIS
Uzrok bolesti je nepoznat. Zahvaća mišiće glave i uzrokuje bol, a kasnije i propadanje mišića. Znakovi uključuju:
- slabost,
- ukočenost
- bol
- nesimetričan izgled glave
Eozinofilični miozitis zahtjeva hitnu veterinarsku pomoć
- 18:50 -