Nisam mogla odoljeti, a da ovo ne napišem:
„U jednoj gustoj šumi svi su živjeli složno, pomagali jedni drugima na čudne načine, ponekad se činilo da neki obiluju, a zapravo su kradomice ubirali plijen od nesretnih životinja koje su ga svojim trudom ulovile.
Bilo je tu i kojota od kojih se posebno isticao kojot Joe tanki, pitalo se kako ga vjetar ne odnese tako je bio mršav i oronuo, ali on je bio žilava vrsta, sama ikona, drugi mlađi kojoti su lovili za njega.
Bila je tu i lisica, gospođa Ursula, uvijek punih usta riječi, sve mudrolije je znala kako izbjeći nevolje, a ostati sit i punog želuca.
U jednom posebnom šumarku živio je veliki medo Vladimir kojeg su se svi bojali, ali su ga mrzili iz dna duše, jer nisu imali njegovu sirovu veličinu, snagu i oštre kandže.
Tik pored njega živio je mali zeleni žabac koji je volio pjevati svojim žabicama i nije baš bio za nekog vladara, ali to je bilo dovoljno da drži narod u šaci. Međutim, tanki Joe i gospođa lija vidjeli su u njemu potencijalnog budućeg velikog vladara (naravno, samo u okviru svoje bare), ali i onoga koji će se suprotstaviti velikom medi i konačno ga zbaciti sa prijestolja. Obećali su žapcu sve i svašta, posebno lukava lija, iako je znala da će borbu gledati samo iz svoga skrovišta.
Žabac je bio presretan u početku, ali kad je vidio da od velike pomoći nema puno koristi, a njegove žabe u bari ginu, počeo je razmišljati o mirovnim pregovorima.
Sve životinje na čelu sa kojotom i lijom proglasile su medu krvolokom i zločincem ne bi li tako dali potporu Zelenom žapcu.
Tada se pojavio jedan zec iz državice za koju kojot u početku nije ni znao gdje se nalazi i kao u sličnoj basni, zec Rajko je počeo šiljiti drvo hvaleći se da će on ubiti medu proglasivši ga kao i svi - krvolokom.
Sretne ga medo i pita je l' ga to on ono proglasio krvolokom i zašto šilji to drvo?
„Ma, pričam pizdarije i usput šiljim drvo za rajčicu u bašti.“ odgovori zec Rajko.
„A ja ti kažem, bit će pizdarije kad te dohvatim i vjeruj mi, ti i tvoji zečevi ćete sanjati o kupusu i mrkvi, a rajčica će biti samo u vašem sjećanju.“
Zec pobježe glavom bez obzira razmišljajući o medinim riječima, ali je prestao brinuti, jer su tanki Joe i mudra gospođa lija obećali da mu ništa neće nedostajati.
Ima li pouke u ovoj basni?
Kažu, sve će narod pozlatiti, samo da ima čime."
