Jako nas uzrujava utaja dragulja sto je sasvim normalno.Nije normalno da nas toliko ne uzrujava stanje nasih neprocjenjivih dragulja,a to su djeca.Imala bi puno pitanja i komentara na tu temu kad bi me netko zelio slusati.Ovaj put cu se samo osvrnuti na roditeljske sastanke koji su katastrofalni -bar u mojem mjestu-.Nevjerovatno ali istinito da bi gospodi prosvjetarima trebalo na zidu u zbornici napsati kako su tu zbog nase djece,a ne djeca zbog njih.Znaju oni to,uceni su,ali jako to brzo smetnu s uma.Svaki put kada je roditeljski sastanak zavrsio osjecala sam gadjenje prema sebi.Mislila sam jedno a podrzala nesto sasvim drugo.Pitala sam se zasto i shvatila.Atmosfera na tim sastancima je ustogljena,zategnuta i neprirodna,zbog toga se nemoze izroditi nista konstruktivno i korisno za nasu djecu.Roditelji su tako izbaceni u aut uz tolika naklapanja-kako bi trebala biti bolja suradnja izmedju roditelja i skole.
|
