tepam da ne krepam

28.09.2017., četvrtak

U p.m., eto di sam!!!

Nakon puno, puuunooo vremena evo i mene nazad. Ma zakompliciralo se sa infuzijama željeza! Ma u p.m. i zdravstvo i infuzije i sve redom... A di sam bila! U p.m., eto di sam bila!

Krajem 8. mjeseca otišla sam sa uputnicom u dnevnu bolnicu da vidim kada trebam doći na infuzije željeza. I tako, dođem vam ja tamo, obavim razgovor sa liječnicom, usput joj predam svu papirologiju i krenem sa svim (opet)pregledima: EKG,KKS, šećer u krvi itd.itd. O.K., velim, a šta sad? Veli meni doktorica, e sad idete gore na kat da napišete zamolbu da vam odobre lijek jer vam je on jaaaako skup.

Na pamet mi padoše odmah ona dječica iz ZG-a koja još čekaju čudotvorni lijek. Al, nema veze. Odem vam ja tako na drugi kat i čekam jedno pola sata dok teta iskuca na kompiću jednu složenu rečenicu, sa jednim prstom, moje zamolbe. Došlo mi je da je opičim tastaturom i da sama nosom ispišem istu. Kaže teta na kraju: eto sada morate čekati dva tjedna da konzilij donese odluku. Čuj, dva tjedna! Ok, velim, a kako će te mi javiti?
Poslati ćemo vam na kućnu adresu.

E, pa nije bilo tako! Stiglo odobrenje za tri tjedna! (U odobrenju je bilo cca 5 rečenica, pa se valjda teta mučila tjedan dana sa pisanjem).

Ne budi luda odem ja tako na net čisto da vidim koliko lijek košta kad ono 2100 kn.

Dok sam sa Dragim pila kavu i sunčala se (da, ja na suncu) da skupim malo topline jer sam se smrzla ko govno u dnevnoj bolnici (vani je bilo +40, a u dnevnoj oko 10 Celzijusa) igrom slučaja nabasamo na par iz sela. Oni su se naime vratili iz Švicarske nakon 30 godina, pokupili osiguranje i kupili stan. Djece nemaju, nemaju nikakvih obveza i žele da uživaju dok su još mlađi.
Kako to biva, ispričam im ja ovu proceduru oko lijeka. Žena na to izvadi mobitel, otipka broj, frfljači onim svojim švicarskim jezikom, zahvali se i nasmije. U međuvremenu doznala sam od njenog muža da je ona bila šefica financija u švicarskom zdravstvu.
"Čuj", veli ona, "ako ti oni odbiju zamolbu, dati ćeš mi uputnicu i sredit ćemo ti lijek u Švicarskoj ili Njemačkoj. U Švicarskoj košta 50 eura, a u Njemačkoj 70".

Jebiga, kad nisam pala na dupe. Pa ajd da te oderu duplo u lijepoj našoj silovanoj, ali naplatiti taj isti lijek 5x skuplje, pa gdje to ima?!!
Ajd, ako odbiju, kupit ću ga sama...

Stiglo meni odobrenje (konačno) i uputim se ja u dnevnu bolnicu, prištekali oni mene, iscurilo to čudo za tri sata i krenila ja kući. Sve je bilo dobro dok nisam izašla iz auta. Opičila me neka vrtoglavica i mučnina i kako sam zalegla na kauč, nisam se pomakla naredna tri dana. Ajd vrtoglavica i mučnina, ali toliko me steglo u prsima i mišićima da sam se jedva pomicala...
Druga doza je bila upola manja pa su i mučnine prošle za dan-dva.

E, pošto sam tih dana malo , ne svojom voljom,ljenčarila, ubacila sam u 6. i pospremila kuću, ispržila ajvar, okrečila sobu i taman kada sam se htjela odmoriti i uživati u plodovima ćistoće i finoće, sjetio se gazda pilane preko puta da počne proizvoditi pelete za grijanje! I tako ja malo morgen uživam, nego perem prozore dva puta tjedno i pet puta dnevno metem ulaz i terasu od piljevine jer se čiko sa grtalicom uvijek odluči igrati sa istom dok puše sjevero-istočni vjetar! Nabijem ga mutavog, da ga nabijem!

Pusa od Male!

Oznake: suncobran


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.