tepam da ne krepam

25.07.2017., utorak

Jezičina... ili kako sam izgubila druge za kavu

Ovo što ću vam sada ispričati priča je iz dva dijela : iz curskog doba i sadašnjeg doba.

Dok sam bila curka imala sam predobro društvo! Bilo je nas šest prijateljica i redovno bi za vikend izlazile u noćni život, ako ne u domaji, a onda preko u susjednu državu. Sve smo tada bile zaposlene, većina je imala dečke koji su se i međusobno družili, ali bi barem jednom mjesečno organizirale žensko veče kod B. jer je jedina imala vlastiti stan (privatnik, jel).
Često bi se sastav i proširio jer bi došle i prijateljice mojih prijateljica tako da bi se znalo desiti da nas ima oko dvadesetak u maloj garsonjeri, a nije bila gužva. Svaka bi donijela ili iće ili piće, zajebavale bi se, ko fol gledale u karte, ogovarale vlastite dečke, rješavale probleme... A znate već kako to ide! Prespavanac je bio obvezan! Ne sjećam se točno zbog čega, ali okupljanje je bilo dogovoreno u jednom in kafiću u to doba.

I tako... dok je broj ženskinja oko stola rastao zajedno sa turama na stolu, prilazi ti nama konobar (inače naš školski) i nudi piće od gospodina iz kuta. Naravno sve smo pogledale nadajući se nekom zgodnom frajeru i ....odbile.
Naime iz kuta je gledao Vrabac. Ne Galeb. Vrabac. Tako smo ga nazvale jer je tip nizak, debeo, sa malim svinjskim očicama koje ćire dok glanca naočale. Svi ga znaju jer u svim kafićima vreba iz nekog kuta. Ne radi se o nikakvom ruganju zbog fizičkog izgleda (Bože sačuvaj!) nego zbog njegovog ljigavog ponašanja tipa svi i sve je na prodaju. A da je ljigav - jeste!
Ne znam kako je kod vas, ali ovdje se već više od dvadeset godina dobrano osjeti siromaštvo i neke djevojke(18 +) i curke(18-) doslovno se prodaju za bon, majicu ili večeru. A on je bio takav lik! Čak je imao i stan koji je iznajmljivao studenticama sa ovog područja i stanarinu ubirao u naturi, jel. Znalo bi se desiti da je i vodio jednako ljigave tipove sa sobom jer eto - može!

E sad, ko je tu lud? Curka koja studira daleko od kuće i radi u McDonaldsu za crkavicu i puni stalaže u supermarketu ili matorac koji im može biti tata i maximalno iskorištava jedru mladost jer ima love. Ili možda roditelji koji skapavaju od gladi da bi im dijete studiralo, a ona onda na kraju te pare lijepo potroši na provod jer kako objasniti starcima višak love. Na čega misli to jadno stvorenje dok povorani starac hropće nad njom? Bljak!

Moja pokojna majka (baka), koja je preživjela 2. svjetski rat ostavši udovica sa 22 godine i sa troje male djece, često mi je pričala o gladnim godinama, gdje su visoki partijski komesari i bogatiji šokci, ucjenjivali mlade žene sexom za zdjelicu užegle svinjske masti ili pola kile brašna ne bi li prehranile svoje siročiće. Znale su tada neke seoske babe podvikivati jadnici da je kurvetina, ali one koje su imale žensku čeljad rekle bi: Ne jebe on nju, već muku njezinu.

Može li se to primjeniti i ovdje? Ne znam, jer je sve otišlo u p.m.! Znam...oduvijek je bilo kurvaluka iliti švalerancije, ali se nekako prikrivalo.

Enivej, da se vratim na priču. Dosadan kakav je, pokušao je poslati piće, brat bratu jedno 30 puta i svaki put je bio odbijen. Dopizdili mi konobaru, on nama , a i mi Vrapcu jer nijedna neće piće od njega. I tako sve dok glazba iz džuboksa nije utihnula, a on bacio komentar da smo ufitiljene matore glupače. Eheeej! Reci mi šta hoćeš, udari me, pošalji me u p.m., ali nemoj mi NIKADA, ali NIKADA reći da sam glupača! To mi je nešto najodvratnije što postoji na svijetu! Ove moje samo su se pogledale i B. je rekla da me drže jer sam počela uvrtati glavom, ma ono totalno zamračila. U trenu sam preskočila preko našeg stola, zafitiljila njegov u stranu hvatajući to malo govno za vrat jednom rukom, a drugom ga polugom okrenula od sebe i izbacila iz kafića psovkama kojih bi se i kočijaš postidio. O pljesku 300 ljudi koji su me dočekali pri povratku neću ni pisati! Prijetio je lik da će me dati na sud zbog iščašenja ruke i duševne boli, ali javilo se barem 50-ak ljudi koji su rekli da će svjedočiti u moju korist tako da je odustao. Od tada se ignoriramo ili mijenjamo kafiće.

E sad se vraćamo na "udani" dio, a od ovog gore događaja prošlo je nekih 15-ak godina. Kako je svijet mali, potrefilo se da sam se udala i da je taj ljigo drugi komšija. ha ha. Muž je znao za to što se dogodilo između nas dvoje i smijuckao se kada bi se sreli u prolazu. Hvala Bogu, ubrzo smo napravili novu kuću i preselili se, a ja dobila (barem sam se tada nadala) nove i mlađe susjede.

Bile su tu dvije sestre, obje razvedene sa kojima sam s vremena na vrijeme znala popiti kavu, neobavezno ćakulati i razmjenjivati recepte za kolače ili pokupiti savjet za baštu.
I tako, sjedimo mi jedno zimsko veče, raspredamo o nekim znanim i neznanim ljudima i dotaknemo se priče (a o kome drugome) nego o Vrapcu:
"I kako nam je Vrabac? Di je on u zadnje vrijeme?" - upita starija
"Ma daj, mani me se, koga još zanima ta stara pedofilčina! Sigurno vata jadnice po kafiću kao i uvijek."
"Pa tvoj muž i on su prijatelji, valjda dolazi kod vas!"
"Bogami u moju kuću on ući neće, a ako im se pije kava nek ide s njim u kafić!" I tako im ja ispričam zgodu od prije tih 15-ak godina, naravno uljepšanu.
"Jooj, pa nije on baš takav, pa on je džentlmen prema ženama, a ima i para. Šta ga toliko osuđuješ, pa nije ni jednu silovao!" - reče mlađa.
"Slušaj draga, neću osuđivati nikoga, ali koliko jadan, bijedan, napušen i nadrogiran moraš biti da takvoj osobi svojevoljno daš pičke! Ja to brate mili ne bi šetala ni radiovalovima, a kamoli prašila!"
I tu je razgovor prestao. Njih dvije su se zgledale, teme nestale, a ja šta ću - pokupila sam ručni rad (cigare i upaljač) i krenula kući.

"Oho, ženo, nešto si se brzo vratila!" bio je komentar moga muža.
"Jebiga stari, nestalo nam tema za razgovor, a tema je bio tvoj prijatelj Vrabac"
I tako ti ja njemu ispričam tok razgovora i moj zadnji komentar, na što se on toliko odvalio smijati da je kleknuo pokraj fotelje ne mogavši doći sebi jedno pola sata, a ja se počela smijati skupa sa njim onako bez razloga. Kada smo oboje došli sebi, brišući suze i držeći se za trbuhe priupitam ja konačno šta je tu toliko smiješno.
"E pa draga moja vješturo, tarupiro je on njih obadvije!"

Eto... i tako sam izgubila druge za kavu....

P.S. - Vrabac i dalje vreba iz kuta....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.