tepam da ne krepam

23.07.2017., nedjelja

Život nakon gastrektomije - prvi dio!

Kao što naslov kaže, treba nastaviti sa životom, ali morate se držati nekih smjernica da bi povisili kvalitetu života. Pisati ću o hrani koju možete jesti, onu koju treba izbjegavati, na koju možete zaboraviti, što tražiti od liječnika, što će vam se događati sa tijelom, psihom i ostalim.

Pisati ću o onome kako sam ja to sve prošla i doživjela i kako funkcioniram danas. Ako za mene nešto funkcionira, možda neće upaliti sa vama, ali ovdje sam prvenstveno da bih podigla svijest ljudi i možda pomogla nekome tko se bori sa ovom opakom bolešću ili ju je prošao pa ne zna više što jesti i piti jer su informacije podijeljene i različite. A jesu! I sve je metoda pokušaja i neuspjeha! Ono što vam paše danas, sutra više neće!

1. PRAVILO - LIJEČNICI NE ZNAJU KAKO POSTUPATI SA VAMA!!!

Stigli ste kući i šta sad?

Nema više fine infuzije sa lijekovima protiv bolova, rupe od katetera su još otvorene...
Sve ovisi o vašem liječniku i koje će vam analgetike prepisati. Ja sam dobila usrani spasmex i mogla sam ih popiti 3 dnevno. Čuvala sam ih za večer jer bih do tada već umirala od bolova i trebala sam prespavati noć. Znate kako kažu: kad tijelo spava i bol spava. Neka vam se netko raspita u ljekarni što bi vam pasalo pa prenesite svom liječniku. Rupe će same zarasti za nekih mjesec dana.

Ovo 1. upozorenje sam napisala zbog toga jer sam završila na hitnoj nakon 4 sata izbacivanja tekućine iz sebe i još 4 sata infuzije. Liječnik je sjedio pored mene sa olovkom i notesom, raspitivao se o svemu, da bi na kraju zvao ZG i pitao mišljenje gastroenterologa. Zamolio me da se idući put javim direktno u bolnicu jer eto on ne zna.

Imate pravo na kućnu posjetu i previjanje....

Džabe vam! Koju god gazu vam zalijepe na otvore, procuriti će za par minuta. Iz utrobe vam dnevno iscuri pola litre tekućine tako da je gaza i kućna posjeta bez veze.
Uzmite lijepo bijeli ručnik za tuširanje,prepeglajte i lapite tati ili djedu pojas za križa da sve to fino drži i stisne.
Šetajte uz pratnju!

Stigli ste kući i svi jure odmah da vas vide i obiđu...

Može....ali ako ste pali sa kruške! Nakon svakog obroka ići ćete van (kakati). Pa šta, vjerojatno mislite. E pa vi ste sada patka i patka ostajete do kraja života: kako hrana gore ulazi, još brže izlazi. Osjećaj za veliki van je maaaalo drugačiji, nema vremena da malo stisnete i odšećete do wc-a. A-a, zaboravite. Kad zaboli,trk ili juriš! Ispočetka je dosta bolno pa će vas partner vjerojatno morati pridržavati dok vi fino izbacujete neprerađenu hranu. Izbjegnite neugodnjak. Usrat ćete se, definitivno, ali bolje da to ostane u miru vašeg doma ,među ljudima pred kojima vam nije neugodno ...usrat se.

Kasnije, kada budete mogli negdje ići, bilo u kupovinu ili negdje drugdje, birajte mjesta koja imaju toalet!

2. PRAVILO -NOSITE MASKU ZA LICE BILO GDJE DA IDETE OD RUJNA DO SVIBNJA

Da,da. Zaštitite se! Imunitet vam je pao i skoro se neće dignuti! Obična viroza, stomačna naprimjer, drugi će preboliti za par dana, a vas vjerojatno spremiti u bolnicu. Ne dopustite da vas posjećuju bolesni ljudi, a ako imate školarca, masku nosite dok je u istoj prostoriji sa vama, a poslije toga proluftajte.

Suprug je kupio paket maski koje je dijelio na ulazu posjetiteljima. Bolje da oni budu inkomodirani nego vi.

3. PRAVILO - TIJELU JE POTREBNO 3 GODINE DA SE PRIVIKNE NA PROMJENU

Prehrana u prvih godinu i pol....

E sad počinje zajebancija!
Količina hrane koju pojedete je iznimno mala. Jušna žlica pirea npr. je premija čak i za mene koja sam prošla operaciju prije skoro 3 godine. Imajte barem 6 obroka. Zaboravite vruću i jako hladnu hranu i piće.

Prvih godinu i pol jedete isključivo miksanu hranu. Krećete od juhe, bistre i bez ičega i polako ju zgušnjavate, bilo kašikom pirea, palente, griz noklica. Nakon mjesec dana paprikaš (lagani i ne začinjeni-smiksani naravno) pa polaaaaaaako u toku godine i pol do krute hrane. Rijeđi rižoto sa raskuhanom rižom i mesom (SMIKSANO!).

Biti će vam teško jer hranu ne žvačete, a brate mili i nije normalno. Za utjehu možete mlatiti krekere, smoki i sve što se topi u ustima, biti će vam lakše.

Ne dajte da vas tjeraju da stalno jedete-biti će vam loše. Ako ne možete puno jesti, nemojte! Teško je gledati da se netko pati, ali morate osluškivati svoje tijelo.

Zapamtite da vam je presječen vagus - živac - i vi više nemate osjećaj za glad ili žeđ. Biti će dana kad jednostavno zaboravite jesti ili piti, ali zato uvijek na tanjuru imajte nešto za grickanje, pa kad prolazite uzmite zalogaj.

U slučaju da hranu ne prihvaćate dobro i imate jake proljeve dobiti ćete prosure napitke koji će vam dignuti energiju i dati potrebne kalorije. Ja ih nisam mogla piti jer su slatki, a slatko sam zamrzila poslije operacije.

Izbjegavajte povrće u većim količinama jer se zadržava dugo u crijevima i napuhuje.

Sve mora biti dobro skuhano!

Zaboravite do kraja života svježe voće osim lubenica i dinja! Jedu vam se jabuke- skuhajte ih u kompot! Svježe voće teško pada i neko vam jako digne šećer u krvi pa onda naglo opadne i vi ste u banani. Past ćete u nesvijest i grčiti će vam se mišići što je jako bolno i trebati će vam par dana da dođete sebi.

Čokolada i kolači sa kremom su totalna koma za vas, završiti ćete satima na toaletu, a to ne želimo.

Vjerojatno ste postali intolerantni na laktozu, ali fermentirane mliječne proizvode možete konzumirati. Mlijeko zamijenite bademovim, sojinim ili rižinim bez dodatka sladila.

Zaboravite svježi kruh zauvijek! Mora biti star jedan dan, a i tada je bolje da ga istostirate.

Dobra stvar je maslac od kikirikija, svaki dan malu žličicu za oporavak crijeva.

Zaboravite pijenje tijekom obroka! Prvu tekućinu konzumirati tek sat do sat i pol nakon obroka jer dovodi do dumping sindroma (o ovome ću pisati u nekom drugom postu).

Piće - prirodni sirupi (meni se voda gadi), voda sa okusom, kasnije laaagano gazirani sokići, lagano ishlapljeli crni radler (mrzila sam pivo oduvijek, ali mi je ovo pasaloooo)

Prehrana kasnije....

I tu je zajebancija....
Negdje ćete pročitati gdje vam savjetuju posno meso, negdje masnije. Kad sam bila kod nutricionista, jer sam izgubila 25 kilograma u godinu dana na visinu od 155 (metar i ćevap) , rekla je da je idealni omjer 50-25-25, ugljikohidrati-meso-masnoće. U stvarnosti radi se o masnijem mesu sa prilogom i umakom (mora kliziti).

Zaboravite al-dente paštu. I dalje mora biti sve raskuhano.

Biti će vam teško uvijek spravljati kvalitetne obroke. Nekada ćete se našopati bilo čim, grickalicama npr. samo da se možete kretati.

Okusni pupoljci će se isto tako promijeniti. Može biti da ćete obožavati hranu koju ste prije mrzili i niste nikako jeli, a isto tako mrziti ono što ste obožavali.

Majonezu sam obožavala, a sada mi smrdi na staro motorno ulje, čokolada mi smrdi na miševe (?), kremaste kolače i torte gledam dok drugi jedu... i više mi ne smeta i nemam toliku želju.

Prije 6 mjeseci poželjela sam jesti nuttelu. Fino sam je namazala na tost i pojela. Bilo mi je zlo kao psu i više je ne želim pogledati iako uredno stoji na stalaži. Mažem je tu i tamo djeci i vjerujte da prste operem, a ne obližem.

Dosta za danas...

Pusa od Male!






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.