Bliži se Valentinovo
Svi elektronski mediji će govoriti o Valentinovu, neki su već počeli. Neki pišu o najprodavanijim stvarima za valentinovo, neki o savjetima šta kupiti partnerici/partneru, neki se pak dotiču onih koji nisu u vezama e pa necu ni ja daleko otici. Prije 6 i i 35 dana sam izgubila jedno od najvoljeniji stvorenja na svijetu. Stvorenje koje je iz dana u dan izazivalo osmijeh na mom licu, stvorenje koje me učili kako se ide kroz život, koje je dijelilo dobro i lose sa mnom, stvorenje koje je bilo umalo savrseno.
kad neko spomene Valentinovo ja se sjetim Njega. Od moje 12 godine je pravio iznenađenja za taj praznik, poklanjao mi stihove svojih pjesama, grafite po našem gradiću, karte za koncert, plave ruže, školske dnevnike, šaljive cestitke, lude derneke za nezaljubljene i bjezanje od kuce....vidi se da je bio poseban. Jedan od "grubih" momaka koji mi je poklanjao svu pažnju svijeta, ali meni ni to nije bilo dovoljno...željela sam avanturu...i to mi je poklonio....prvi njegov joint je zapalio sa mnom, meni za ljubav....e to je nešto što je promijenilo moj život...nešto što me spustilo na zemlju i pokazalo mi da nije sve u derneku i dobrom provodu nego u ljudima koji te vole i koje ti voliš.
Znao je da sam ga voljela mnogo, ma najviše.
varate se, nije bio moja prva ljubav nego najbolji drug. Odrasli smo zajedno jer su nam se roditelji druzili i radili zajedno. Ljetovanja, zimovanja, praznici...od malih nogu do prvih izlazaka smo bili zajedno. Njegova prva djevojka, pa moj dečko....prva opijanja i lude noci, prelijepi izlasci i duge šetlje...sve to sam imala s njim.
Negdje sam vec spomenula da je prvi joint zapalio sa mnom. Ja sam usla u jedno društvo on u drugo ali smo i dalje bili najbolji drugovi....i niko ga nije mogao zamijeniti.....svako Valentinovo je pravio budalaštine da me nasmije, da mi pokaže koliko me voli...a ja sam bila ona "okrutna" drugarica koja nikada ne pokazuje emocije...prihvatio me takvu, voljeo me sa mojim manam i vrlinama...
ja sam na vrijeme uvidjela da društvo nije za mene i da mi treba korjenita promjena, da mi treba normalan, zdrav i umjeren život...a on je nastavio....do kraja.
Danima sam ga preklinjala da prestane, molila ga, radila sve al on nije odustajao....tada su počele prve svadje...tada mi je prvi put rekao da me mrzi jer ga ne razumijem, ne prihvatam da on uziva...a ja sam znala da se na psihoaktivnim supstancama ne uziva....iskusila sam to....
Pocetkom oktobra te 2006 godine sam ga vidjela u veoma lošem stanju, tada je od prvog jointa prošlo5 mjeseci, ja sam upisala fakultet i željela karijeru a on je zelio samo jos jednu dozu.
tad sam mu prišla u gradu samo da pitam zašto je 5 dana nije javio, nije došao da me vidi a on je rekao: da sam htio došao bi
Ostala sam bez teksta, molila sam ga da sutra odemo na kafu, nije pristao...molila sam ga da mi da samo pola sata...a on me pitao da mu ispunim jednu od životnih želja, kao najveca glupaca sam pristala a on je rekao: ispuni mi želju i ostavi me vec jednom namiru
Tad sam shvatila da i ja moram pokazati emocije, okrenula sam se ponosno ali suze su samo tekle niz moje blijedo lice.... za tri dana sam čula da se tu noć potukao u diskoteci zbog jedne doze, nisam znala čega....pocela sam se raspitivati, traziti ljude po gradu i nađem dilera...rekao je da vec mjesec dana uzima heroin....Poludjela sam, sjetila se svih savjeta sa glupih predavanja i pozvala ga, nije se javljao, slala sam poruke ali nije odgovarao...otišla sam kod njegovih roditelja, da razgovaram sa njegovim tatom. U 5 recenica sam rekla da je On lose, a njegov tata je otvorio vrata od kuce i rekao "Izlazi odmah, tim pricama zelis da unistis moju politicku karijeru" (moja mama i njegov tata su bili jako dobri drugovi ali tada su bili u razlicitim strankama a izbori su se blizili). Izbacio me..... za nesto vise od dva mjeseca je umro...umro je jer sam ja htjela avanturu, jer sam ja od zivota htjela malo vise.....
Od tada kupujem cudnovate poklone za valentinovo i poklanjam ih svojim "novim" prijateljima, iz drugog grada, ljudima koji ne znaju sve detalje o njegovoj smrti....Moj momak ne zna za taj obicaj, da je on meni poklanjao najcudnije i zanimljivije stvari ali on to nesvjesno radi....divan je
Za ovo valentinovo cu jednom djecaku da poklonim kopacke, djecaku iz doma za nezbrinutu djecu....a vi razmislite da li je Valentinovo dan ljubavi ili dan zaljubljenih...meni je draze vjerovati da je dan ljubavi jer ona ne prolazi a zaljubljenost je samo stanje tijela kada hormoni izazivaju euforiju koju ljudi naivno nazivaju zaljubljenost, pa šta vrijedi više da se slave?!!???
Volite i budite voljeni
