Peronospora-ad-astra
utorak, 24.02.2009.
Biti političar, a ne biti hulja?
Političari su po definiciji uglavnom hulje. Prodali bi svoju staru mater za 10 dkg mortadele stare pet dana. Poglavica Sobranja se sav zajapurio govoreći o svojoj plaći. Ma gledaj, ti utovljeni vole. Ne smeta meni tvoja plaća, ne bi smetala niti peterostruko veća - kada bi se istim žarom crvenio raspravljajući o mom, našem interesu - i u mom i našem interesu. Ali ti si blijed, anemičan, odsutan i nezainteresiran kada se razgovara o nečemu što nije tvoja plaća. To je tvoj grijeh. Kada si izglasan - izglasan si da zastupaš pripadnike svoga plemena, ne svoju plaću.
Eksponat A - Hulja:
Nego, čeprkajući po nedavnoj povijesti naletjeh na lik i djelo Pala Telekija, gospodina koji je imao tu nesreću da bude mađarski premijer, neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata.
Stavljen je pred dilemu, dopustiti prolaz njemačkim trupama prilikom agresije na Jugoslaviju ili se sutprostaviti njihovom prolasku? Samo nekoliko mjeseci prije sklopio je s Jugoslavenima "Sporazum o vječnom prijateljstvu", a sada je njegova zemlja trebala sudjelovati u napadu na istu.
Stjecaj okolnosti je htio da Teleki bude izigran. Doznavši da su Nijemci prešli mađarsku granicu s namjerom da napadnu Jugoslaviju, Teleki piše oproštajno pismo, a zatim izvrši suicid prosviravši si glavu pištoljem.
U oproštajnom pismu je napisao između ostalog:
"Pogazili smo danu riječ. Dozvolio sam da čast naše zemlje bude izgubljena. S Jugoslavenima smo bili u prijateljskim odnosima. Ali sada, iz kukavičluka postadosmo saveznici nitkovima. Postali smo kradljivci leševa. Nacija hulja. "
Iz kukavičluka postadosmo i mi saveznici nitkovima, u našoj bezglavoj liberalnoj kleptokraciji.
Političar, a nije hulja? Da ne povjeruješ !
Eksponat B: Pal Teleki
