Peronospora-ad-astra
utorak, 24.02.2009.
Gas, gas
Da blagotvoran učinak na ekonomsku snagu zemlje, može imati obilan i jeftin izvor energenata već dugo znaju, između ostalih, i Rusija, Norveška, Kanada, Nizozemska, Iran. Neke od njih plaćaju njime visok standard svojih građana, a neke pak svoje visoke ambicije.
Naš nedavno preminuli, podcijenjeni i već gotovo zaboravljeni znanstvenik Ivo Kolin, koji je u svoje vrijeme predavao od Tokija do Toronta, je 2006. objavio knjigu "Energy and Gross national product" u kojoj je statistički dokazao da su bruto nacionalni proizvod neke zemlje, i dostupna energija u određenoj vezi koja je - konstanta.
Prof. Kolin je svijetu poznatiji po svom radu na Stirlingovom motoru (o čemu više nekom drugom prilikom), međutim čak niti to nije bilo dovoljno da njegove knjige budu uvrštene u ponudu Gradskih knjižnica u Zagrebu. O njemu se zato biranim riječima govori i piše na nekim drugim jezicima.
Nijedan čovjek nije bio prorok u svome selu, pa eto nije nažalost niti on.
Osigurati povoljan izvor energije, znači napraviti preduvjet za rast bruto nacionalnog proizvoda, rast standarda građana i strateški pozicionirati državu na kartu regije. Država koja pak nema takvog izvora, je više-manje prepuštena "milosrđu" onih koji takve izvore imaju i izložena je stalnom političkom iznuđivanju te gospodarskoj šteti, kao što je to ilustrativno dokazao zadnji "plinski rat" između Rusije i Ukrajine, kada su mahom zemlje na Balkanu ostale u zagrljaju generala Zime.
Javnosti je manje poznato, da već duže vremena postoji jedan resurs čiji energetski potencijal ogroman, a to je takozvani plinski hidrat (chlathrate hydrate) koji nastaje kada se metan na dnu mora pod pritiskom veže s vodom. Procijenjene zalihe tog energenta višestruko nadmašuju zalihe "starih" fosilnih goriva. Još uvijek nije stavljena na raspolaganje tehnologija koja bi omogućila ekstrakciju metana, međutim očekivati je da će se to u bližoj budućnosti sasvim sigurno dogoditi. U potrazi za rješenjem su naročito agilni Japanci, Kinezi i Indijci, iako niti ostale visoko razvijene zemlje ne zaostaju.
Plinski hidrat je jedan od razloga što su Rusi, Danci, Norvežani, Britanci, Amerikanci i Kanađani nedavno krenuli u krojenje novih interesnih mapa na Arktiku, računajući upravo na iskorištavanje tog energenta, nastojeći se već danas odrediti prema onome što će predstavljati realnost - sutra.
Zašto govorim o plinskom hidratu, bnp-u i Arktiku-u?
Zato što se kroz medije stalno provlači teza da je želja Slovenije da osigura izlaz do slobodnog međunarodnog mora koji joj je "pripadao" za vrijeme Jugoslavije glavni uzrok nesuglasica između naših dviju zemalja.
Zašto nitko ne kaže, da se ovdje ne radi o srdelama, niti o slobodnom prolazu do međunarodnih voda - što je uostalom izvrsno definirano međunarodnim pomorskim pravom i na što imaju zagarantirano pravo sve zemlje - već o pozicioniranju za budućnost.
Slovenci žele ugrabiti dio kolača - koji im ne pripada - u budućoj eksploataciji plina u sjevernom Jadranu. Ne treba niti govoriti kakva bi premija za tako malu zemlju i njeno gospodarstvo bila osigurana plinska nalazišta na neposrednoj obali.
Dakle, ovdje se radi o pokušaju da se ucjenom, iznuđivanjem i bacanjem pijeska u oči - otuđi dio hrvatskog suvereniteta, i dio hrvatske ekonomske budućnosti.
Ako je cijena što ju moramo platiti neulazak u Nato, i Eu - onda neka to drage volje tako i bude. Ali, povijest nam govori da su Hrvati često bili taoci svoje kratkovidnosti - zato, budimo na oprezu.
U međuvremenu, nedaleko od Pule :
Metan se oslobađa i odlazi u atmosferu, dok hrvatsko gospodarstvo trpi ogromnu štetu zbog nedostatka plina. (Slika preuzeta s GlasIstre)
