skrivena mala zibotinja da

srijeda, 09.08.2006.

imaš dvije vrste ljudi.
tako uvijek kažu u filmovima.
i onda ide karakteristika onoga koji to izgovara. kao jedna vrsta su ljudi s tom karakteristikom a drugi ne. na primjer. znaš jerry, postoje dvije vrste ljudi. oni koji vole tripice. i oni koji ne vole. kaže john. i dodaje pobliži opis uglavnom one skupine kojoj ne pripada time implicirajući pregršt prekrasnih stvari o sebi. na primjer. znaš, jerry, postoje dvije vrste ljudi. oni koji vole tripice. i oni koji ne vole. kaže john. i doda. jesi li primjetio kako se ovi potonji prave da ne vole miris vlastitoga vjetra?
tu ja sad serem.
trebala bih imati mozak za adekvatnije oprimjerenje.

zato valja govoriti o stvarima koje poznajemo.
zato.
da.
na primjer. poznajem sukobe. u sukobima koje ja poznajem sudjeluju dvoje ljudi. muško i žensko biće. ovo drugo sam ja. oni se gledaju ne gledaju čuju ne čuju htjeli bi nešto a ne znaju što a onda kada shvate što, shvaćaju i da su miljama daleko od toga što žele. u sukobima u kojima sam drugo biće ja, dvoje se ljudi napuhuje i ispuhuje sinhronizirano.

onda si ja mislim, jebote kako ja plešem taj život jebote a?
jebote sve u ritmu jebote a?
akcija reakcija akcija reakcija a ja sam senzor, podražaj reakcija, senzor, podražaj reakcija jebote taj svemir i njegov ritam kako se život može plesati a?

tu sam ti se udaljila namjerno znaš ne mogu ja te stvari na lokalnoj razini razmatrat imam osjećaj da će mi otpast glava tada, staviš se brate lijepo u svemir i shvatiš da plešeš



imaš plesne cipelice?