utorak, 07.08.2007.
MMMMM...
|
Uvijek su govorili da ne postoje čarolije.
Nisam im vjerovao. Jer sigurno negdje postoji nekakav Merlin kada su se takve divne stvari pojavljivale. Stvari kojih više nema. Jer sve je nekako izgubilo čar. Možda je Merlin otišao? Nadam se, ne zauvijek. Ne, Merlin se mora vratiti... Mora... * * * U vrijeme kada je glavni u kvartu bio onaj s najžešćom fudbalerkom, onaj s najsjanijom kožnom jaknom, kada su se nama obične stvari štovale kao neko božanstvo jer jednostavno nisu bile posluživane na pladnju kao nama danas, genijalci iz Munchena (dok je tamo naš Mile iz Dalmacije gastarbajtao) stvorili su 1975. nešto što i dan danas okružuje čarolija. Možda vama nebitno, ali meni sveto - BMW seriju 3 (kodne oznake E21, ako vas baš zanima) - auto kao i svaki drugi, ali sa stavom. I taj stav Boli me briga za sve vas jer ja na nosu imam plavo-bijeli propeler ga je uzdigao do zvijezda. Mali prgavi momak koji jednostavno nije htio stajati u vrsti, nije htio nositi odijelo već kožnjak i nije htio poslušno voziti penzionere od kuće do pošte već divljati pod noćnim svjetlima grada... I normalno, serija 3 (BMW inače svoje modele svrstava po brojevima, s time da je serija 1 najmanji) polako je osvajala ne samo srca Nijemaca, već srca cijelog svijeta. Devet dugih godina trice su grizle zavoje, bahato se razbacivale snagom i smijale se onim penzionerima koji su vozili od kuće do pošte. To je bio tek početak. Devete godine došlo je još bahatije stvorenje - Kockica. I dalje s plavo-bijelim propelerom na nosu, a s brojem 3 (ovaj put oznake E30, ako vas i dalje zanima) na stražnjici, poznatog kutijastog oblika (otuda i naziv kockica) to je bio auto s još većom fudbalerkom i s još sjajnijim kožnjakom. Model koji je zamijenio staru tricu više nije bio samo prgav, već je svojim prodornim očima tjerao one ispred sebe u očaj. Obična trica postavila je odličan temelj za daljnji razvoj. Moralo je doći do nečega golemog. /// M3ca /// I došlo je. Možda nije bilo boljeg uvoda za BMW M tricu od Černobila. Obične trice bile su uvijek raspoložene za provociranje plavih košulja, ali mogli ste ih prisilno dresirati za vožnju vrećica iz nedjeljne kupovine. M tricu (M kao Motorsport, genijalni sportski odjel BMW-a, s karakterističnim trima crtama svijetloplave-tamnoplave-crvene boje) mogli ste dresirati samo da zamijeni rotvajlera pri čuvanju kuće. BMW je trebao taj auto samo kako bi mogao ući u svijet utrka. Ali na kraju je M trica bila ta koja ih je natjerala da se proizvodi i dalje. I devet dugih godina proizvodili su M trojke. Odnosno, svima vama naivnima koji slinite nad Suprama i Skylineima s 47 boca nitra, turbom, možda i raketnim pogonom, neonom koji bi osvijetlio pola Chicaga i spojlerima koji zapnu za krov tunela - devet dugih godina proizvodili su JEDAN OD NAJBOLJIH AUTOMOBILA NA SVIJETU! (naravno, i Supra i Skyline GT-R su iznimni automobili, ali stvar je u pretjerivanju, op. a.) To je bilo neko drugo vrijeme. Vrijeme kada se moglo voziti iz gušta. A ako je auto bio M3, taj neponovljivi mazohist, osmijeh na licu od uha do uha ne bi se skidao satima nakon što je auto opet bio u garaži. Više se ne rade takvi auti. Danas ne možete kupiti malen i lagan auto s malo jačim motorom koji će vas tjerati da se derete JUHUUU tijekom svakog oštrijeg zavoja. M3 jest bio auto za znalce, i amateri koji bi htjeli jurišati u njemu dobrano bi se pomučili, ali kada se čovjek naučio na neponovljivu atmosferu tog auta, mogao je osjetiti kako svaka brazda gume dere asfalt, a neponovljiv zvuk četverocilindraša reže zrak. Mislim da dečki iz Munchena nisu mogli stvoriti bolju poveznicu između dva toliko različita svijeta - utrka i ceste. Teško je stvoriti nabrijano čudovište koje jede cestu i spremno je stati uz bok najboljim trkaćim izumima, a da ne iskopa jamu svaki put kad krene sa semafora. M3 savršeno balansira između ta dva svijeta. Zato je M3 najbolji. Jer ruka postaje dio volana, a stopalo se stapa s papučicom gasa. I dok je gas stisnut do poda, graške znoja cure niz već izmučene šake, srce lupa kao ludo a uši slušaju predivnu simfoniju koju svira motor od kojih dvjestotinjak konja (da, samo 200! Točnije, 195, a kasnije 215), ništa ne postoji. Samo vi i cesta. I naravno, zvijer koju su nazvali M trojkom. Zamislite auto kojim svaki tjedan idete na posao, a subotom odete na trkalište i odvozite par krugova, onako, tek toliko, da se zna tko je gazda. Pa neka klinci sa Suprama i GT-Rovima plaču od jada. I zašto sam ispričao tu cijelu priču? Zašto sam spomenuo nestajuću čaroliju? U međuvremenu je priča o neponovljivom prgavom dečku s fudbalerkom izrasla u sagu o nekom nedodirljivom super junaku - bili su tu i modeli serije 3 s oznakama E36, E46 (to vam je ona trica iz NFS Most Wanteda - samo što je u MW-u trkaća verzija GTR), pa čak je i stigla E90 - sve su to briljantni auti, ali događa se da što više snage dobiva (E90 ima čak 420 konja), to manje gušta ima. Nije to više to. U novim M3-cama, ma u bilo kojem BMW-u možete se odvesti od točke A do B vrlo brzo (u M Bemburama brzo), možete bočno prolaziti zavojima do mile volje (to BMW-i najviše vole), ali kod novajlija nema onog, iskonskog doživljaja brzine kao kod prvih M-ova. Osjećaj je pomalo... razvodnjen. Općenito govoreći današnji auti su zaboravili da nisu teretni vagoni. Auti, vozači, svi su odbacili onaj JUHUUU u zavoju. Samo poneki kutak svijeta podsjeća nas i dalje na vremena fudbalerki, kožnjaka i plašenja penzioera. Hvala Bogu pa postoji M3 E30, koji će me uvijek podsjetiti na onaj JUHUUU - i da, pritom rasplakati vozača Supre iza mene. Postoji i još jedan razlog zašto vam pričam priču o malom prgavom. Naime, 21. srpnja BMW je proslavio 90 godina. I prošli su sve - počeli su s avionima, poslije 2. svj. rata preživljavali su proizvodeći tave od avionskih dijelova, spasio ih je automobilčić u koji se ulazilo s prednje strane automobila da bi na kraju postali jedni od najuglednijih proizvođača automobila sa sportskom notom. Što reći, nego SRETAN TI ROĐENDAN, BMW!         Prva trojka (E21), M3 kockica, i opet kockica, i opet, i opet, trkaća verzija, malo driftanja, BMW M3 E46 GTR - ma jednostavno rečeno onaj iz Most Wanteda |