malo drugačiji sportovi

ej skvadro! stigoh u Bishkek, glavni grad Kirgistana. tu je jutro, +4 sata vremenska razlika. cekam avion za Osh, a od tamo nekim terencem ili magarcem, ovisno o cijeni, dalje za bazni logor. kak cujem taj Osh je selo pa je ovo mozda zadnje javljanje prije povratka. mos mislit, if there is cybercaffe I will find it! lova im se zove Som, oko 7 somova = 1 kuna, tocnije 40 somova = 1 USD. 50 somova je sat na netu pa udri mujo po tipkovnici. jos nisam prokljuvio kak se skidaju fotke sa fotica, kojeg sam u super organizaciji ovog nedalekog izleta kupio jutros, a i nemam bas kaj zasad pokazati, oblaci kroz prozor aviona, sebe u ogledalu kak si okidam blic u facu u wc-u u Moskvi...

dosad sam uspio skoro izazvati incident u Moskvi, jer sam ko som otisao na Exit umjesto na Tranzit, sto bas nije proslo jerbo nemam vizu. al na salteru je strogi carinik u post komunistickoj uniformi ipak zena pa sam je savladao svojim nesumnjivim sarmom, dokazavsi joj da nisam terorist i ilegalac nego samo idijot, som. koji se izgubio. pa sam se vracao u kontra smjeru od predvidjenog protokolima i putem preskocio nekoliko ograda i zablenuo jos nekoliko uniformi. ipak je u jeku medjunarodna teroristicko/bombaska kriza pa neki som koji hoda pustim hodnicima u krivom smjeru izazove i odredjenu pozornost. no, bas sve te uniforme su srecom zene, Ruskinje, strogog pogleda ali nemocne pred jednim dugokosim raskustranim plavookim blesavog osmijeha ocitim kretenom. nijedna jos nije izdrzala dulje od minute u ljutnji, hehe. predzadnja je tek s mukom i ocajem prozborila where have you been? ;@>AB8B5. O >H81AO (prast`it`e ja aships`a - ovo sh je ono nase s s kvacicom, jebo ovu tastaturu). u prijevodu oprostite, pogrijesio sam. moja prva i ocito vrlo potrebna fraza. jos ucim kako dodati "ja sam idijot (na proputovanju)", ali kuze to iz mog izvrsnog body languagea, samo si pokazem prstom u smjeru cela

od Moskve sam vidio nista, s krive strane sam imao prozor, za mene je Moskva suma, neka jezera, puno brodova po njima. to kaj je svjetska metropola s druge strane avionskog prolaza ovakvog svjetskog putnika se ne dojmi tako lako. inace jos nisam letio dalje od dubrovnika pa kaj bi se ja uzbudjivao na svako selo. na seremetyevu sam mijenjao avion pa sam reko e neces majci sad pobjec od pogleda, ali su me bacili opet na krivu stranu. pa sam tek uspio po polijetanju uletit stjuardesama u odjeljak da vidim kroz njihov prozor, vrata. koja sam usput skoro otvorio na dva kilometra visine zauzimajuci pozu koju treba zauzeti pred Ruskinjama pa jos stjuardesama, onak seretski oslonjen na nesto iznad glave. pa bila to i emergency exit pull here to open rucka. Nesto sam vidio, neka svjetla, neki mega velegrad, ali nisam zadovoljan, kad idem nazad nece me i opet zajebat! =52>7<>6=>, nevazmozhna! najvise mi se svidjaju rijeci >60;C9AB0 (pazhalsta) molim/izvolite, i !?0A81> spaSiba, hvala, koje trosim ko pravi Rus. i tak, sve ok dosad (kontakt osobo, prenesi), ne mrdam sa aerodroma jer mi je ruksak 27,5kg + mali jos 10 pa nije zgodno. a i nemam povjerenja u sebe da se necu izgubiti. zapravo treperim da vidim ono po sto sam dosao, neko tam brdo, ne zanima me grad za sada, mozda na povratku. e da, prestala me svrbit i ruka koju sam (mozda?) tutnuo u rentgen masinu jos u ZGu, kad mi je tip rekao da svoju posebnu posiljku visoku 1,5 metra gurnem u extra large napravu. mog'o si i prije nego li si vidio kosti ruke na monitoru dreknut "ne ruke unutra, ne!" kaj ne vidis s kim imas posla ti lajbeku jedan. nist, idem sad trosit somove u obliznji kafic, ima jedna zgodna konobarica, bas su mi simpa ovi azijatski Kirgizi u kombinaciji sa Ruskim jezikom. a konobarica se kaze 52CH:0! pa idem vikat djevushka!

U petak 22.7. leta Gospodnjega 2005., u 15:30 polijece mi avion, pocinje moja dosad najveca avantura. Zagreb-Moskva-Bishkek, idem u Kirgistan (granica sa Tadjikistanom), u Pamir, na Pik Lenin, 7134m.
Prosli petak su tamo krenuli ostali iz nase mini-ekspedicije, Ivica i Skuli, plan je da ih sretnem na kampu I (nas istureni bazni logor) ili II. Planiramo uspon klasicnom rutom, preko Razdelnaya sedla, ispod vrha Razedlny (6200m)
Na web stranici jednog Amera mozete naci najvise informacija o nasoj planiranoj ruti, sa puno dobrih fotki sa uspona. Nadam se da cu nakon povratka 14.8. imati vlastite fotke svih tih mjesta, i naravno samog vrha. A ako je netko dosad slucajno pomislio da sam ja lud onda pogledajte ovog tipa da vidite sta je potpuni ludjak. Frajer je navukao bicikl gore i spustio se sa vrha na njemu! Sta sve hoda majcicom Zemljom!!! Ja nemam ni blizu tako suludi plan....

Drzite nam palceve!

Velebit je završio, ultra gotova, prema nekim suskanjima cak i definitivno jer da organizator nije zadovoljan omjerom broja prigovarača i onih koji i završe utrku ;) Ovo je i opet slobodno tumacenje od strane vaseg zlog terenskog izvjestitelja, pa ono Sime ajd nemoj. Ultra je dobila svoj poseban status, to kaj mnogi popucaju a boze moj, to je takva trka, nije za svakoga. HOĆEMO JOŠ!!!

Sta se izdesavalo ovaj put na utrci? Klon iz naslova je osoba koja mi se ukazala iza ledja vise puta nego sto je to trebalo biti, naime Rajkovic se opet penjao na kriva brda i brijao okolo pa je trckarao oko mene ko da 130 nije dosta. Daj se ti vise sastavi sa tom orijentacijom, ovak ispadas skoro pa gluplji cak i od mene. Koji sam malo puk'o kod Šugarske, odjednom mi se pocelo povracati nicim izazvano, dotad sam drzao sve po planu, laksi tempo kad sam skuzio da je prevruce, jeo pio. Ono, wtf? Poslije sam cuo da je bilo jos takvih zelucanih pacijenata. Voda sa Rujna? Ta mi je jedina bila malo cudnog okusa. Jos k tome mi ruksak odrao ledja do krvi. A taman sam se bio popalio na nocni progon veprova. No da, odustao ja jadan tako sa diobe 2. mjesta na ŠD jer je nastavak obecavao vecu patnju od one koju si mogu sada priustiti a manju nagradu od zeljene (kiki je ocito bio prejak). Kukavicki? Pederski? Ajmo rec kalkulantski, al kvragu, bilo je pitanje prioriteta. Zapravo uopce nije bilo tesko odluciti odustati, nikad se ni nisam cudio silnim otpadanjima sa te ultre. Bas je teska trka, ak nisi 100% fit ili te presjece ovakva neka gadost od mucnine u gadnim si mukama cijelo vrijeme. Ponovno, nadam se da Sime ne bu ukinuo ultru i da ce biti sanse za revansh nagodinu.
Velike od srca with sugar on top cestitke tipu, zivotinji, stvoru koji je isao prvi ispod 30sati, pa usput i ispod 29, kolko 28:36? Fini cilj za treninge, ako trke bude opet. Kristijan prvi, Marko drugi, Dubravko Filipovic treci (i jedini koji je ostao da je presao sve tri ultre, bravo Dudo care!). Za ostale nemam pojma, ja sam penzionerski otisao niti sa polovice trke na kupanac na more ;)
Nemoj da je neko rekao da mu je "zao kaj mi se to dogodilo" jer cu ga... natjerat da ide sam probat nagodinu. Nema tu zao, ovo ono, covjek je bio the man of the day i u svom boljem lanjskom izdanju mislim da bih bio ohoho iza njega. Sastavio vrhunac konde i snage sa trkom i eto ga. Motivi za ici opet? O da

Ima jos. Nakon svega spustio se ja u Starigrad na kupanac kadli 50m iza mene slijece vojni helikopter, opca strka, naglavacke ubacuju doktore unutra i pice nekud prema Rujnu. Tocno prema Rujnu, kako se ispostavilo danas, neki domaci ljudi radeci oko svojih viksi negdje na rubu Rujna nagazili/aktivirali nesto iz rata valjda, minu, zvoncic... Jedan poginuo, drugi ranjen. Koma.

kaze Terra Simun:

"A sada o Velebitskom trekkingu nekoliko riječi.

1. Za utrku je prijavljeno do današnjeg datuma 142 natjecatelja.
2. Sa cilja do Baških Oštarija bit će osiguran prijevoz kombijem. Cijena je 60 kn po osobi. Kombi kreće kad se napuni do 6 ljudi minimalno.
3. Sa utrke su u obije kategorije ukinuta kontrolna točka na Alanu, tako da se nastavlja direktno do Zavižana.
4. Kontrolna točka "Batinovica" pomaknuta je nekoliko stotina metara sjevernije, na kraj makadamske ceste, gdje se makadam spaja sa asfaltom - iz razloga što su mnogi lutali tražeći Batinovicu. Na ovom mjestu jednostavno ne možete promašiti, jer tu SVI moraju proći!
5. Kotizacija se plaća na startu.
6. Majice se dijele na cilju.
7. Osobne stvari transportiraju se iz Paklenice i Oštarija u Senj, te Vas čekaju u Senju, u svlačionicama na nogometnom igrališut ispod kule Nehaj.
8. Cilj utrke ove godine je u samom centru grada, na glavnom trgu!
9. Bit će provjere opreme na Panosu za ultra kategoriju!
10. Nagrada za prvo mjesto u Ultra kategoriji je sat Suunto Adviser! (+ novčane nagrade, te nagrade Reeboka!)
11.Startnine: Ultra - timska: 500 kn, Ultra - pojedinačna: 250 kn, Planinarska - timska: 250 kn, Planinarska - pojedinačna: 150 kn
12.U nastavku Vam dajemo podsjetnik za utrku sa svim detaljima!
"

Uočite točku 3., frajer ne samo da ne uvodi potrebne kontrole nego ukida tu jedinu na cijelom Srednjem Velebitu!!! ceste su dakle otvorene, sve je moguce, NEMA KONTROLE!

ispirke organizatoru ako serem previse sa tim kontrolama, to je samo osobno misljenje da bi bilo bolje da ih ima vise.

i, jeste spremni? vrijeme ce izgleda biti ok, nakon svih ovih kisnih dana stize lijepi vikend, nevjerojatna sreca (ako se prognozeri ne predomisle u medjuvremenu)! valjda su svi bili na dijelovima VT-a proteklih vikenda - valjda je svima jasno da je kljucni dio onaj nocni, od Sugarske Dulibe do Ostarija narocito, orijentacijski najtezih par sati. tu ce se mozda odluciti utrka, sanse za zajeb su tu najvece. jednom kad se izadje na Premuzicevu dalje je vise-manje trcanje, a tu su stvari prilicno jasne, ko kak stoji. uz onaj drugi odlucujuci faktor - ko je pukao na prvoj polovici, a tko nije. najmanje vjerojatna varijanta je, mislim, da se to sve pretvori u odlucujuci trk zadnjih 10-tak km po makadamima Senjskog bila, prilicno sam ziher da ce se sve razrjesiti prije.

mene zivo zanima tko ce se od novih pojaviti ovaj put, jer za vec vidjene trekere nagadjam kako ce ici. jos nitko nije provalio neku super-iznenadjujucu novu taktiku dosad. osim ako netko ne pocne doslovno shvacati pisana pravila pa u duhu "sve sto nije zabranjeno - dozvoljeno je" fakat poleti sa paragliderom ili takvo nesto ;) sta vi mislite kak ce izgledati trka? ja znam samo kak ce izgledati start i na sta ce liciti uspon na Ivine Vodice ;)) , ali dalje od tog mjesta je sve moguce.

sta ste radili od Risnjaka? nema puno smisla vise skrivati noge ko zmija, ta 4 vikenda meni su bili: 1. uspon na 3666m Venediger, 2. 16 sati Velebita od Ostarija do Stapa i nazad, 3. cijeli Medvednica treking ponovljen + jos 10 tak km (pola toga u noci), i jucer 21km rastrcavanje. uz jos hrpu sati "treninga" po vinogradu. Spreman? Ne bas. lani sam bio trkacki jaci (zbog cestovnih utrka), ali sa puno manje trekinga. sad nemam uopce brzinu na asflatu, ali imam nebulozno puno kilometara trekinga (ne da mi je to nesto pomoglo dosad na ligi). zakljucak: nisam zadovoljan. ali ima dobra strana u svemu tome, Velebit nije bas jako "trcljiv"

sve u svemu biti ce jako brza utrka jer je plijen fakat velik, najveci. neko bi stvarno trebao to i snimati jer takvo jurisanje se ne vidja bas svaki dan.

ps: dosta ljudi me pita kolko treba za ovaj dio, kolko za onaj. da se ne ponavljam u svakom mailu evo tu odgovora, mogu vam samo ponoviti svoja prolazna vremena od prosle godine, neke tocke sam popamtio, pa evo (priblizno, ali prilicno tocno)

start 11h, Vaganski vrh 14h, Stap 18h, Panos 20h, Sugarska 21h, Ostarije 03h (netko se malo gubio po noci...), Alan 11h (tu sam malo puk'o), Zavizan 14h, Senj 20:30h (jebo bager!)

ili u prolazima
Vaganski vrh 3h, Stap 7h, Panos 9, SD 10, Baske Ost. 16h, Alan 24h, Zavizan 27h, Senj 33:17h. ta su vremena uostalom trebala biti i objavljena, ali nitko od organizatora nikad nije smatrao bitnim takve trivijalne stvari kao sto su REZULTATI pa su uspjeli i sluzbena konacna vremena sjebat i svima (barem prvima) na ultri napisati sat manje pa je rekord neko vrijeme bio 32:12 a nije nego je 33:17! tek su kasnije to ispravili

A kako bi svi htjeli neke prognoze (da mi se mogu smijat poslije kad riknem) evo jedne:
Vaganski 3h, Stap 6:30, Panos 8:15, SD 9:15, BO 15h, Alan 22h, Zavizan 25h, Cilj 29:59h, to su moja osobna ocekivanja i nade. Ak ne puknem ko zvecka, naravno pa ne dodjem uopce do kraja - A TO PUCANJE JE VRLO MOGUC ISHOD!!!. Tak idem bez obzira na konkurenciju, bila ispred ili iza mene, na ovoj stazi se jednostavno ne smijete obazirati na tudji tempo, nego tvrdoglavo slusaj svoje tijelo i idi kolko te ono pusta. Svi nesto glumataju profesionalce, bez najava, bez nada, mudro sute.. a mene taj pametni pristup zivcira, trke bi trebale biti zabavne, a dio zabave je i prepucavanje prije i poslije. Ali drugi riskiraju oh ugled pa ne bi bilo zgodno da nesto najave i onda riknu. Buduci sam ja samo rekreativac i uredski stakor i od mene se i ocekuje da puknem i da me utrenirani trkaci pregaze ja eto mogu koristiti ne-pametan pristup i lajati i za druge :)