Posljednjih dana Ćiro Blažević izbjegao je prigodne domjenke. Božićne blagdane proveo je s obitelji u Švicarskoj, a vraćajući se u Hrvatsku jedva je uvjerio carinike da je prepun “gepek” uobičajena kvota darova. Za prijatelje, znane i neznane, pripremio je neku sitnicu, a jedino što mu kronično nedostaje jest - vrijeme.


Kako sve obići, javiti se na brojne pozive, ili koga će nehotice zaboraviti, problemi su s kojima se Ćiro “sudara” uoči Nove godine. Što ćete, ipak, najteže zaboraviti u prošloj godini?

- Da mi je prošla još jedna godina... - kroz smjeh je prozborio Ćiro, a onda u ozbiljnom tonu nastavio.

- Teško mi je palo što sam u Švicarskoj s Xamaxom ispao iz lige na gol-razliku. Preuzeo sam ih nakon deset kola kada su imali četiri boda, i očito sam bio presamouvjeren da ih mogu spasiti - kaže Ćiro.

• A po čemu ćete pamtiti 2006.?

- Ponosan sam na rezultat u Kranjčevićevoj. Izborili su prošle sezone ostanak u ligi, a onda sa mnom završili u polusezoni na trećemu mjestu.

• Sljedeće godine krećete još stepenicu više?

- Predsjednik Medić je sve nestrpljiviji, strašno je ambiciozan, a i ja sam takav. Bolesno ambiciozan. Ne mogu protiv sebe. Želimo uhvatiti Europu.

• Niste se ustručavali ove polusezone ni Stojkića gurnuti na klupu, svi su barem jednom osjetili vaš “bič”?

- Nikad se nisam ustručavao prema zvijezdama povući određene poteze. Možda nisam, ali za sebe mislim da sam najveći trener.

• Hajduk želi vratiti Tudora i Rapaića, a možete li vi kao “nadogradnju” za izlazak u Europu, primjerice, Banovića?

- Zamarajte predsjednika s tim pitanjima. Zna se da mi treneri živimo od kvalitetnih igrača.

• O klubu iz Kranjčevićeve govorite samo u hvalopjevima. Razmišljate li jednog dana, kada se sport privatizira, uzeti kakvu “dionicu” u Kranjčevićevoj?

- Najgore je predsjednicima, vlasnicima klubova, a ja sam samo nogometni trener. Zanima me samo ovaj posao, a to je, u stvari, avantura, u kojoj je nemoguće zacrtati budućnost. Nikad se ne zna što nas očekuje.

• Koji su trener i igrač u HNL-i obilježili godinu na izmaku?

- Šibenčani, Pudar i Rukavina. Od mene svi očekuju da nešto napravim, pa svi treće mjesto smatraju normalnim.


Više na Jutarnji list