Nakon očajne proljetne polusezone, 10. mjesta i nekoliko neuspjelih taktičkih eksperimenata Miloša Rusa, dolazak Miroslava Blaževića označio je novi početak u Kranjčevićevoj.

Ćiro se odlučio povratku formaciji s liberom, te zadnjim veznim ispred obrambene trojke, dok su dva bočna igrača dobila velike ovlasti i u napadačkim planovima. Uz dva ofenzivna veznjaka i dva napadača tu formaciju Blažević popularno naziva 3-1-4-2.

Već prve dvije utakmice sezone kada je Zagreb s gostovanja u Velikoj i Koprivnici donio svih šest bodova uz dojmljivu igru, bile su signal plodne jeseni Pjesnika, ali i etabliranja nekih novih i starih imena.

Prije svih treba izdvojiti čudesni povratak Krune Lovreka, napadača iz šampionske generacije Zagreba, koji se od prve utakmice počeo pretvarati u lidera ove generacije. Golovi, asistencije, igra i u veznom redu, mirnoća, treninzi kao nikad u karijeri. Lovrek je ove sezone dostigao životnu formu i nije čudo da bi predsjednik Medić mogao na njemu zaraditi milijune.

Osim što je "uskrsnuo" Lovreka, Blažević je proizveo još nekoliko naoko iznenađenja, a pokazalo se korisnih rješenje. Ivicu Vrdoljaka je sa stoperskog mjesta prebacio na zadnjeg veznog i danas je Vrdoljak možda i najbolji igrač lige u toj ulozi.

Na njegovo mjesto u obrani instalirao je Vedrana Ivankovića i taj visoki i brzi, ali često osporavani igrač, iskazao je veliki napredak. Što je prvenstvo odmicalo, bio je sve sigurniji, a i on je dobio ponudu iz J. Koreje, za koju, kao i za ostale, predsjednik nije želio čuti.

Novak u momčadi bio je i Miroslav Pejić. Mladi lijevi bočni šest mjeseci je bio ozlijeđen i premda bez prvoligaškog iskustva dobi je prednost pred iskusnim i provjerenim Mariom Čuturom. Pejić je solidno krenuo, ali se ubrzo ozlijedio i Čutura je vraćen u momčad. U početku je osjećao posljedice neigranja, ali forma mu je rasla i pred kraj prvenstva igrao je sjajno i dokazao da ostaje igrač na kojeg se klub može osloniti.

Teško zamijenjivi u obrambenoj liniji svakako je bio povremeni BIH reprezentativac Safet Nadarević. I sam je Blažević nekoliko puta tokom polusezone napominjao kako je Nadarević najčvršća karika obrambenog lanca.

U početnom dijelu sezone i Ivan Lajtman je davao naslutiti kako može biti vrlo koristan, ali kasnije je pao u formi te imao peh sa bolesti.

Ipak, daleko veća tragedija dogodila se Senijadu Ibričiću, koji je jučer operiran od teške ozljede koljena zarađene u Rijeci. Ibričić je uz Lovreka bio vođa na terenu, nakon krize u središnjici sezone, eksplodirao je u raskoši znanja i talenta, ali kobna ozljede zaustavila je uspon.

Dosta turbulencija imao je i Mario Mandžukić, mladi reprezentativac, koji je krenuo ubojito, a onda je imao problema sa trenerom na utakmici u Splitu i doživio dosta kritika. U konačnici je dogurao do šest golova i naslova drugog strijelca momčadi iza Lovreka.

Veliki uspon zabilježio je i prvi asistent lige Mensur Mujdža, poslije dugog oporavka odlično se u završnici jeseni vratio Ivan Parlov, Mario Brkljača (p)ostao je konstanta, unatoč pokojem kiksu stoper Tomislav Labudović i kapetan Stojkić također.

Ostali nisu dobili značajniju minutažu iako je mladi napadač Jurendić najavio veliki potencijal, dok se Ivica Karabogdan nikako nije uspio nametnuti. Od njega se očekivalo više jer je na njegovom dovođenju inzistirao sam Blažević.


Prenose Sportske novosti