petak, 19.05.2006.

i can't erase all my memories of you

Samo jedan tren može zauvijek promijeniti život

Sjedila je u mraku.
U kutu svoje sobe.
Razmišljala o njemu.

Sretala ga je u izgubljenim mislima,
zajedno su letjeli na krilima njene mašte,
držeći se za ruke.
Bježeći od stvarnosti i stvarajući svoju.

Nestao je tog tmurnog dana želeći promijeniti svoju sudbinu.
Mislio je da ju nitko ne može mijenjati.
Kako?
Pa on je sada svoju promijenio…
a i njenu…
promijenio ju je samo jednom odlukom.
Nikad neće znati da li je bila prava.

Još je u školi razmišljao o tome.
Koračao je mirno,
polako se približavajući mostu,
utočištu za sve probleme.
Često je tamo odlazio,
samo što je ovog puta bilo drugačije,
ozbiljnije.

Želio se riješiti svih svojih problema.
Onih koje je imao i onih koje će imati.
Želio je trajno pobjeći od stvarnosti.
Suviše tužno…

… za promjene je potreban samo jedan tren …


Evo ovo je sastav kojeg smo aida i ja pisale više od sat vremena..
Boooolesno.
To je neki mix mog i njenog sastava+dodatak kojeg smo jučer smišljale.
aj pozz svima.
pusa. kiss

napisala-bangcelija wave

16:31 | iAKo. (21) | nAs. | nEMa.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.