Internetski Arhiv
27.10.2009., utorak
Prica o konju, sreci, nesreci za Slavicu P.
Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti. Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesrece! Svi osim starca koji je govorio: Sreca? Nesreca? A tko to zna...
Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja. Svi viknuše: Ajme, sreca! Svi osim starca koji je govorio isto: Sreca? Nesreca? A tko to zna... Starcev sin slomio je ruku pokušavajuci pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesrece! Jedino starac govoraše: Sreca? Nesreca? A tko to zna... Uskoro se i zaratilo pa jedino starcevog sina zbog slomljene ruke nisu regrutirali u vojsku. Svi naravno viknuše: Ajme srece! Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreca? Nesreca? A tko to zna... ispricao Zlatko Sudac |
