SAMO NOĆAS...OBEĆAjEM.
Noćas mi govori samo o lijepim stvarima...
Noćas me zagrli i ne puštaj...
Noćas me među oblake zarobi...
I gledaj zvijezde sa mnom...
Samo noćas...
Sutra već budi s nekom drugom...
Ali noćas budi moj anđeo...
Ne...
Koga ja varam...
Noćas sam tužna...
Ne želim nikoga.Ne želim
zvijezde,ne želim zagrljaj.
Ne želim ljubav...
Noćas nije moja noć...
Ne mogu spavati.
*ŽERAViCA*
POBRE DiABLA...
a visto por la calle vagando llorando
por un hombre que no vale un centavo...
Izgubljena sam...
U olujama velikim...
U kišama ljetnim...
U oblacima...
Ja volim...
Volim njega...
Nikoga ne želim razočarati...
Nikoga ne želim povrijediti...
Volim samo jednoga...
Onog najtišeg...
Onog najdaljeg...
Imam samo jedno srce...
Samo jednu ljubav...
I on...samo je jedan...
A nije tu.
*POBRE DiABLA*
FALi Mi
Dođi,molim te.Barem da te vidim."
-bila je njegova poruka.
Znao je da volim drugoga i da
njegova neću biti iako
je i on mom srcu drag...
I došla sam...
Da me vidi...
U dvoranu punu ljudi...
Šetali smo dugo...
Razgovarali...
Izašli smo na kratko van...
"Jel' ti hladno?" -pitao me.
"Ne,mene ljubav grije."-odgovorila sam.
"Aha.Znači ja te grijem."
-nasmijao se i zagrlio me...
...
Taj mi zagrljaj večeras fali.
Hladno mi je...
*ŽERAViCA*
MENi jE ON...
Da ga sakriju među oblake,naći ću ga...
Da je jedna od zvijezda,naći ću ga...
I nebo je nešto najljepše...
I zvijezde na njemu...
I sve su zvijezde iste...
Znate,onako prekrasne,sjajne...
I nema onoga tko se barem jednom
nije zaljubio u noć...
I da njega sakriju među te zvijezde,
da bude jedna od njih,a sve su iste,
naći ću ga...
Prepoznat ću ga...
Jer on,on je meni poseban...
Drugačiji...
Iako je isti...
Meni je on...
Jedan...
*ŽERAViCA*
RijEČ jAČA OD VjEČNOSTi.
Sjetim se njega...
U zadnje vrijeme sve češće...
I fali mi...
A mi nikada nismo bili zajedno...
Mi se nikada nismo poljubili...
A ja ga svejedno volim...
Svejedno mi je drag...
I svejedno mislim na sve trenutke
provedene s njime...
Bila sam ispunjena...
I njegov osmijeh...
I neopisivo je to što osjećam...
Jer on je daleko...
On nije ovdje...
I rijetko ga viđam...
Ali meni njegove riječi znače puno...
Jer znam da je iskren...
I svaka njegova poruka...
Znam ga...
Jer godinu dana nije malo...
Jer on je drugačiji...
I fali mi...
I zašto mi nije bliže?
Zašto ga ne mogu vidjeti kad poželim?
Zašto mi noći postaju teže?
Zašto ga zavoljeh?
Na osnovu čega?
Zašto?
Zašto.Rekla je moja prijateljica:Ta
je riječ jača i od vječnosti...
I ljubila sam druge...
A uvijek sam se njemu vračala...
U mislima...
I dalje mi je on falio...
I mogu imati dečka...
I mogu imati nekoga tko će me ljubiti...
Ali ne želim...
Ne ispunjava me to...
Želim njega u blizini...
Baš njega koji mi je tako daleko...
Baš njega koji mi je u krvi...
Baš njega...
Ali nema ga...
Ne znam kada ću ga vidjeti...
Zašto?Ta je riječ jača i od vječnosti...
*ŽERAViCA*
ĐAVO SE NE PREDAjE...Ti Si Mi U KRVi.
Upoznala sam ga prošlo ljeto...
Bio je kao i svi drugi...
Oni koji osvajaju cure jednim pogledom...
Dečko kojeg bi svaka cura htjela...
Sviđao mi se jako...
I upoznala sam ga...
On nije išao oko cura...
One su dolazile njemu...
On nije reagirao...
Pričao je sa mnom...
Njegovo društvo je otišlo na plažu.
Zvali su ga.
Ne,on je ostao.
I pričali smo...
Ne važno...
Kada je bio u društvu,najmanje je govorio.
Voljela sam njegov smješak.
I njegove male oči.
Postao mi je jako drag.
Otišao je.
Daleko.
Čuli smo se.
Često...
Svakim me danom zvao...
Ali ne sa namjerom da se javim...
Nego da vidim da postoji...
Da ga ne zaboravim...
I vidjeli smo se opet...
Svaki drugi mjesec...
I uvijek je bio tako tajanstven...
Tih...
Njegov prijatelj me htio ljubiti...
Nije uspio...
Pokazao je ljubomoru...
I razočaranje...
I dalje se čujemo...
I dalje je tajanstven...
I dalje nisam uspjela do njega doći...
Onako...Stvarno...
Ali znam da mi je drag...
Cijenim ga.
Zbog njegovog ponašanja.
Zbog toga što je drugačiji od drugih.
Zbog toga što šuti i smije se...
I daleko mi je...
I vidjet ću ga opet,ne znam kad...
I evo,prošla je godina i još mi je u srcu...
Znam da volim tog dečka.
*ŽERAViCA*
BiLO jE jEDNOM i NiKAD ViŠE
Bila je jedna večer...
Nezaboravna...
Lijepa...
I sviđao mi se...
I dočekali smo jutro zajedno...
I jedan poljubac na vratima...
Nismo se stigli pozdraviti...
I otišao je...
On na svoju stranu...
Ja na svoju...
Nismo se vidjeli...
Javio mi se...
Očajan je...
Falim mu...
Jako...
Kaže da se zaljubio...
Da misli na mene...
Gleda moju sliku...
Ja znam da to nije ljubav.
Jer znam što znači iskreno ljubiti.
Ja znam da to nije ljubav.
Jer sam naučila što znači voljeti.
Ja nisam zaljubljenja.
Jer za to je potrebno puno toga.
Ja sam izgubljena.
One večeri ću se sjećati.
Ali neće mi tako puno značiti
koliko je njemu.
Osim što mi je sada malo žao.
Prelako sam se dala.
A takva nisam.
Prvi put da sam tako nešto napravila.
I samo tako se upustila.
I ne znam što da mu kažem više.
Ne želim da pati,ali...
To nije ljubav.
Izvini.
*ŽERAViCA*
NE,jA NiKADA NiSAM SAMA SA SVOjOM SAMOĆOM...
Noći su mi prijatelji...
Suze prijateljice...
Zvijezda je na nebu bezbroj...
A tebe nema...
Nigdje...
I budim se noću...
I prijateljice mi dolaze...
Prijatelj me skriva...
U svojoj tami...
A zvijezde mi bude nadu...
I ugledam onda mjesec...
Kako mi se smješi...
Kako mi maše...
I zagrlila bih ga najrađe...
Ali daleko je...
A tebe nema...
Nigdje...
I svuda tišina...
I moje srce prazno...
Prijateljice su i dalje uz mene...
Ne ostavljaju me...
A ne želi da su sa mnom...
Želi da nestanu na tren...
Da se moje mokro lice osuši...
A tebe nema...
Nigdje...
O ne...
Ja nikada nisam sama sa svojom samoćom.
*Inspiracija:komentar prošlog posta od:škripava vrata
*ŽERAViCA*
KADA ZASPU ANĐELi...
Onda kada sve nestane...
Kada se zvijezde ugase...
Kada sve ptice prestanu pjevati...
Svjetla zamjeni tama...
Onda ja nastupam...
Penjem se na pozornicu...
I sve me jasno vide iako je sve mračno...
Jer rođena sam za mrak...
Za noć...
Za tamu...
I volim anđele...
I pegaze...
Jer imaju krila...
Jer su tako krhki...
I žive među oblacima...
Žive u raju...
A ja...
Ja živim u tami...
Ovako sretna i ispunjena...
ALi...
S jednim nedostatkom...
Ne želim spominjati...
Jer si ne želim priznati...
I ne!Ne diraj to svjetlo!
Noć je moje vrijeme...
Onda kada se sve ugasi...
Ja nastupam...
I tu sam kada sve drugo spava...
Kao tračak nade...
I onda kada anđeli spavaju...
Tu sam...
*ŽERAViCA*
DOBRO jUTRO...
Poželim opet,kao i onda...
Tvojih poruka pun mobitel...
Tvoj osmijeh namjenjen samo meni...
Tvoje riječi volim te...
I poželim te često,znaš...?
Znaš...
I grube riječi...
Samo da je namjenjeno meni...
Samo da ti je čuti glas...
Samo da je vidjeti te...
Makar iz daleka...
Ali znam da si tu...
Tu negdje...
Ne znam gdje...
Niti u čijem naručju...
Čije te ruke griju...
Niti čije te usne ljube...
Koga sanjaš...
S kime spavaš...
Koga voliš...
Za koga se boriš...
I legnem na krevet...
Ovako slaba...
U ovoj noći...
I čekam...
Iako znam...
Znam...
Nećeš doći...
Nećeš se vratiti...
I s vremenom ću opet patiti...
I osmjeh ću svoj na licu opet imati...
Ali s vremenom će ga tuga potopiti...
Ali sebe neću lagati...
Uvijek ću te barem malo voljeti...
I poželim opet,kao nekada...
Da kažem ti:Dobro jutro ljubavi...
*ŽERAViCA*
VjERUj U...
život isteše svakoga-pa i kad to zahtjeva više vremena.
On uvijek daje najbolje od sebe i očekuje najbolje od drugih.
Osim toga,trsi se svakome velikodušno pokazati za što
je sam sposoban.
Neki ga suborci opominju:"Ima nezahvalnih ljudi."
Ratnika to ne može uzdrmati.On i dalje potiče svoga
bližnjega,jer na taj način potiče i sam sebe."
-To je jedna od mojih osobina.
Uvijek govorim da u svakom čovjeku,pa i onom najgorem i najpokvarenijem,ima nešto
dobro.Nešto u čemu će i taj čovjek pokazati svoje srce...I uvijek svima opraštam,tko
god me povrijedi,tko god me razočara,i ako to bude trinaesti put za redom da sam dobila nož u
leđa,ja sam uvijek iznova spremna oprostiti i preći preko toga...
To nije dobro...
Ponekad pomislim da sam previše naivna...
Ali ipak...Svakome treba nova prilika...
*ŽERAViCA*
04.08.2006. u 11:25 | Broj komentara 5 | Print | # | ^
VRATiLA SAM SE!POZDRAV ZEMLjANiMA!
Onaj osjećaj...
Onaj osjećaj tuge koju sam opisivala u prijašnjim postovima...
Trajao je još neko vrijeme.
I bila sam prisiljena provesti 10 dana u njegovoj blizini...
I nestao je osjećaj...
Valjda zato što sam duže bila uz njega pa sam zapravo shvatila da
to nije ljubav...
Samo kratka kriza...
I nakon nekoliko dana uz njega sam to shvatila.
I evo me opet,čistog razuma,sa osmijehom na licu...
I bila sam u Vijetnamu 10 dana...
Provela nezaboravne dane...
I bila sam ispunjena,onako,u srcu...
I taj se osjećaj ne može opisati...
I na vrhu sam svijeta...
I htjela bih zagrliti cijeli svijet...
I svima želim da su sretni kao što sam ja...
I znajte:
P.S.Hvala vam na lijepim komentarima i lijepim riječima...