Žene znaju kako je to kada im potpetica od štikle zapne negdje, ne daj bože između tramvajskih šina. Hodate prema nekom cilju, samouvjereno grabite nogama, a onda odjednom neka neugodna sila prekine ugodan ritam vaših potpetica i shvatite da ste zatočenica betonskog pločnika. Nadate se kako vas nitko ne primjećuje dok se diskretno pokušavate osloboditi tog, mogla bih reći, betonskog ugriza, tržete nogom lijevo i desno uz smiješak sve dok iznenada oslobođena ne posrnete poput kozlića koji je prvi put stao na svoje nožice i pognute glave ne nastavite šepavi hod.
Uglavnom, to bi trebala biti metafora mog sadašnjeg stanja, uz jednu razliku - ja nikako da se oslobodim tog čvrstog ugriza i šepavo nastavim dalje svoj hod...
|