plesala sam bajkom po gradu.
osjeća se proljeće negdje visoko gore.
još uvijek se plašim svakog kašnjenja. svake opuštenosti.
srce se popne u grlo ili pobjegne među stopala. uglavnom sve tumačim krivo. ali objašnjavala sam mu po stoti put - to je za mene pravo. jedino kako znam.
pa onda neka je i sto put krivo za sve okolo.
nisam sigurna kako pripremiti blitvu.
nadam se da su pluća u redu. ne bi bilo dobro sad se razboljeti.