nemoj mi pričat moje priče
i izgovarat moje rečenice
možda si me pročitao i
kužiš
ali ni to me ne može kupiti
jer mi je nekako
svejedno

(kada malo pogledam unatrag u većini situacija mi je bilo svejedno, samo sam ponekad htjela
umrijeti. svejedno nije loše da se razumijemo. samo je bljutavo.)

super mi je u čoporu
bezglasnih stvorenja
lutat šumama
iscrtano mi je tijelo
a tamo nitko ništa ne pita
samo se krećemo naprijed
pazeći da nitko ne ostane
zapetljan u granje
izbjegavamo metke
lovaca
i bježimo dalje u šumu
tamo pored crkvice skreneš lijevo
i ideš do kraja osunčanog puteljka
kasnije je
lakše podizati noge
i što si dalje to si brži
kao da se pretvoriš u
jednog od njih

***