osjetim strah čim nešto krene
na bolje
kao da nakon toga slijedi grozna kazna
borba
i kao da se neću snaći u nečem što je ok

zube sam si noćas zabila u zapešće
probudila sam se u lokvi sline na jastuku
od heljde
kiša se spustila i
srce sam poslala prema jugu
jer kud drugo
mogu poslat jedino što imam
prokleta sam sigurno
odavno nisam čula svoje ime
živim u kućici od pruća sa spiralnim krovom
svi se vesele mirisnim novčanicama
a ja treniranju osjećaja
s vrelom lavom koja se cijedi po čelu
više nemam kud otići
i nemam se gdje vratiti
ja sam ukopana u mjestu
zauvijek

ti me nećeš potražiti
jer u napomeni piše da nema smisla
a ti vjeruješ
u svoju intuiciju
i kad ti kažu da sam loša
znat ćeš da govore istinu
nisi sklon zavaravanju i
ne znam zašto onda sanjaš kosu
i namirisane zglobove
kreni dalje
jer ja nemam ništa što bi mi mogao oduzeti
i nikom ništa ne mogu postati
ja sam ukopana u mjestu
zauvijek