ja isto često
nanjušim samo ono
mrtvo, neostvarivo, i daleko
i time se uvjerim
u nesreću
kako bi zamela tragove
i pobjegla
ovim stvarnim ljudima

to mi je pročitala u natalnoj karti
ona cura kojoj sam sve povjerovala
tek sam se sad sjetila

sve
i to što ne živim u nečem drugom
i nekako drugačije
i što na sve odgovaram jednom rječju
i što nisam sad na tom tvom
malom mirnom dijelu svijeta
di piješ vino i plutaš na leđima
nego sam ovdje
i nigdje

sve je to meni samo od mene

moje raspadanje je stalno
i nikad neće prestati
imam nebrojeno puno dijelova na koje se
mogu raspasti
i pomirila sam se s tim
sad sam s tim skroz ok
ljudi čak kažu da sam mirna
al ko da itko išta zna
prestala sam vjerovat u ono što čujem

puno bi mi teže bilo
da se trudim sastavljat
svaki put
onda bih sigurno umrla

sve što radim
radim isljučivo iz vlastite nemoći
kako uopće možete vjerovati da postoji išta
to o čemu govorite
i zbog čega ste navodno sretni

stuck here for too long

danas sam se opet raspala
na stotinu komada
i na one dijelove za koje nisam ni znala da postoje
valjda su narasli u međuvremenu
ko nepomireni udovi s kojima ne znam kud
ionako sam nespretna

on je sa sobom donio neki novi miris
i ruke su mu skroz hrapave
šarenice mu se razliju dok trepće prije mraka
dok čeka i želi živjeti život
sasvim lako uspoređuje se s napuštenim psom
želi živjeti do kraja svijeta
a ja bih preskakala godine
kaže bol je bol, ista je svugdje
danas mi se plakalo
opet sam bila stara,
dan je bio sjeban i preglasan, ko da ga je netko izmješo ko špil karata
netko je odradio neki trik dok nisam gledala
jebački me prevarilo sunce zamalo sam umrla od hladnoće gazeći po nasipu
tražeći tragove sebe
il zvuk onih bubnjeva

htjela sam spavati
da bude mrak par dana
da se sve ugasi
da me puste od života na par desetaka sati
sinoć je panika prošla niz podlaktice koža se zgrčila usta se osušila

dan je bio loš
četiri pelinkovca su bila ok pa sam uspjela isplakati sebe iz sebe
bar za ovaj tjedan