danas sam se opet raspala
na stotinu komada
i na one dijelove za koje nisam ni znala da postoje
valjda su narasli u međuvremenu
ko nepomireni udovi s kojima ne znam kud
ionako sam nespretna
on je sa sobom donio neki novi miris
i ruke su mu skroz hrapave
šarenice mu se razliju dok trepće prije mraka
dok čeka i želi živjeti život
sasvim lako uspoređuje se s napuštenim psom
želi živjeti do kraja svijeta
a ja bih preskakala godine
kaže bol je bol, ista je svugdje
danas mi se plakalo
opet sam bila stara,
dan je bio sjeban i preglasan, ko da ga je netko izmješo ko špil karata
netko je odradio neki trik dok nisam gledala
jebački me prevarilo sunce zamalo sam umrla od hladnoće gazeći po nasipu
tražeći tragove sebe
il zvuk onih bubnjeva
htjela sam spavati
da bude mrak par dana
da se sve ugasi
da me puste od života na par desetaka sati
sinoć je panika prošla niz podlaktice koža se zgrčila usta se osušila
dan je bio loš
četiri pelinkovca su bila ok pa sam uspjela isplakati sebe iz sebe
bar za ovaj tjedan
Post je objavljen 01.03.2014. u 00:16 sati.