zanima me
možemo li se voljet
bez da se diramo, tučemo, povrjeđujemo
da se samo volimo
negdje na daljinu i tiho
bez da itko drugi zna
bez da uopće postojimo zajedno u fizičkom svijetu
(bez druženja, bez dijeljenja kreveta, bez piva i pijanstava, bez dijeljenja dima i šala,
bez da nadopunjuješ moje rečenice)

možemo li se nekako sigurno voljet
bez da se gledamo
da se samo nekad posjetimo
u onim polunesvjesnim stanjima
kad mi se ionako pričinjaš kao neka sjena

ostani na otoku
a ja ću otići u bijeli svijet
tražiti najhladniji vrh
neku planinu
al daj da se volimo
(voli me negdje u sebi)
samo to