nemam ja kome sto govoriti
to uzaludno trazenje mi ide na zivce
kao da smo svi zamotani u nekakvu nevidljivu ovojnicu
pa se guramo i crnimo medjusobno

meni ti je sasvim ok slusat pricu o nogometu
u 4 ujutro
a onda pricat svoje apstrakne priče bez
zadrske
jer ih u stvari pricam sama sebi
a ne tebi

ja obicno i ne usmjeravam svoje recenice
negdje ciljano
ja se ne obracam
nikom posebno
ja NE TRAŽIM (osobu)

mogu cijelu zimu nositi samo crno.
i tako mi paše.
a ne paše mi bliskost i dijeljenje
mlijeka u šalici
ja mogu živjeti u filmu i zašto ne bih
s crnom šubarom i stegnutim kaputom
ja mogu sutra otići što se mene tiče negdje
i ne vratiti se

meni ti nedostaje more
zimi
bura i ona moja suha hladnoća
samo mi to nedostaje
i umaraju me ovi ponavljani kilometri
u krug

ja se razočaram kad čujem kako ljudi prelaze preko sebe samih i
kako prodaju te svevremenske priče za malo nove ljubavi
malo malo ljubavi
a smrti se toliko boje

...

al to sam ti samo ja
i sutra možda neću misliti ovako