ja koja sam nekada imala cijele šume, cijela mora, cijele rijeke, cijela stabla, cijele stijene, cijelu tugu, cijelu bol i cijeli mir samo za sebe
sada sam zgurana u devet smrdljivih kvadrata, zatočena sama sobom, posuta nemogućnošću odvajanja i
željom za samoćom.

i nitko mi ne želi reći ni riječ
i gledaju me kao luđakinju
i misle da ne znam da nisam još došla do toga da mogu shvatiti, da mogu funkcionirati onako kako treba,
pristojno, odmjereno i normalno