oblaci su
se činili
poput natopljenog raspadnutog pamuka
moja rijeka je tekla sporo sporo
stajala je svugdje
previše
grijala je leđa
onako kako svaka rijeka zna
voda od žada i carica
majčina kosa
sestrini obrazi
očeve ruke
spetljali su iluziju u šparoge i
vino
starica s uskrslim prstom i ponovno spojenim tetivama
u kući-muzeju
poklonila mi je lijek

nikad nisam naučila živjeti
sve kreće ispočetka

(tek sam shvatila da ne treb sve izreći)
(najvažnije stvari treba sačuvati)