(ove godine sam počela paziti na vrijeme. naučila nanjušiti mir. nesebično dijelila hranu, vodu, ponekad i krevet. započela svoj put prema gore. i shvatila da se nikad neću zaustaviti, i nikad neću stići. dotaknula svaku stvar u kući i sve se ponovno rodilo. pospremila ladice i ormare. naučila razbistiriti vodu bez da tražim pomoć. buditi se bez kave. duboko disati prije spavanja. shvatila da je svaka riječ jednako važna. i da se svaki trenutak može iskoristit. prestala plakati nad prolivenim mlijekom. zavoljela rižino.)

Hvatala sam jednu suhu ruku drugom
I tako cijelu večer
Dok su se oko mene grlili kao da je kraj svijeta

(Zamišljala sam se u nekoj drvenoj kući o kojoj je pričala Romana kako
Dočekujem Novu u snijegu
Daleko od svih parazita mog malenog grada starih ljubavi bolesnih umova)

Bilo bi lijepo kad bismo mogli otići svaki put kada to poželimo
Ne misleći na gorivo hladnjak i wc
(tada se činilo da razumiješ)
Bilo bi lijepo kad bismo mogli pobjeći kao na plakatima
Animiranih filmova
Upasti u rupu pa ostati živi
Ogromni ući u maleno, doživjeti prostranstvo
Kad bih mogla puhnuti u vjetar i sagraditi kuću na vrhu stijene
Sama
Bez nekog savršenstva
S parom toplih zahvalnih očiju drhtavog stvorenja koje jedva čeka da ga pozoveš
Pa da se može zatrčati i gurnuti te u bjelinu
(u kojoj ste sretni blaženi urokani najčišći)
Kada si već dovoljno tup i ne smeta ti hladnoća za vratom
Sve bliješti, odmara oči,
samo maleni crveni krovovi u daljini i dim koji iscrtava zečeve po nebu grad čine gradom
gradom koji ti je sve draži i za koji te veže sve više konopa
i visina
(kunem se, to se ne može objasniti, daleko sam od mora i očišćena sam od ljuski, nakon toliko vremena dišem na snijegu ne misleći na ljepljivu smolu i miris soli)
(kunem se, svatko je to doživio jednom, te su dubine neprevodive)
(samo se riječima znam služiti)

Svezao mi je konop oko ruke, pokazao zmiju kada sam
Osvajala plavu boju
Nasmijao se pogledao u ono što zatvara nebo sretno


zamolili su me
da mi tekstovi budu razumljiviji
a meni je sve teže prevesti ono što imam kazati
sve bolnije kada ostaje
sve krnje kada izlazi
(govorim ono što sam rekla sto puta dosada i nije me briga jer je svaki put sve sretnije i jednostavnije sve šarenije za mene u meni jer ovo sam ja)