Zaleđeno jezero
I labudovi
Zoveš me da legnemo na leđa
I budemo novi
Bdijući nad kristalnim svjetlom
Labudovima kojima su noge nepomične kao šarenica mog desnog oka
izgledaju kao skulpture od leda
Samo trzaj vrata nas podsjeti da im kuca srce ispod prozirnog perja
Ne znam dal da im pomognem
Il da ih pustim da se smrznu
Što misliš kako su ljepši?

Na kraju si rekao
And as I sat beside you I felt the great sadness that day