Sasvim savršena scenografija
U središtu
S milijun nepotrebnih statista oko

**




**

Trebaš me tu i tamo
Samo uštipnuti za lakat da bi shvatio koliko sam zapravo slaba
Slutim da ne znaš kako
Imam onu kuglu u želucu kad mislim na ljeto
I tvoju opijenost
Dok bušim misli i postavljam ih ovdje da bih mislila da se čujem
Dovoljno jasno
Pa da mi bude lakše
Disati u sljedećem jutru
Čekam
Palim cigaretu
I prosipam se mrtvom prašinom tvog daha
Sasvim sterilnog
Koji je ostao negdje tamo kraj Botaničkog vrta prije 3 dana

Mokrim stopalima gazim po papirnim vrećama pobacanim po stanu
Da se ne bih poskliznula
Noću nemoguće je spavati od fluorescentnih leptirica koje se kao za inat
Zalijeću u baš moje prozore.
Pa mislim da umišljam od količine kofeina ili votke
Umišljam da u zraku postoji nešto više od prostih udaha
I nedostatka savijesti
Usporenog govora i nepovratka

**




**

Tišine koja se krotko skuplja oko malenih neonskih žarulja
A šušnjeva koji ostaju u mojoj glavi još satima nakon
Zadnjeg mog odlaska u kupaonicu
Da bih si zalila zapešća ledenom vodom