Sad sam te zvala da kažem ono sto uvijek zelis cut u krivom trenutku
A sad mi je bas bio pravi kad sam vidjela koliko ljudi mrzi bez razloga
Ti pitas čiji pas u krivom putu a ja pitam za ime na pank festu
Ti pitas za sidro ja odgovaram o ranojutarnjim satima
i vazna sam jako dok s odstojanjem gledam kako prevrcu ogledala na velikoj pozornici
izbaceni iz sedla a ja vrtim program u ruci, kovrcam kosu, pusim sa cigaršpicom

ja listam nesto puno bolje
a to je književna kutija umova i rijeci ispletenih u dugoj pletenici skupa s ružičastom trakom i pojedenim bajaderama izlizanim čepovima
feštama manijakalnih umjetnika
pa kad mi posvete cijelu stranu samo se nasmijem jer sto drugo da napravim
losa sam o jesam
i zla i mrzim strasno crna i bolesna za njihovim krznima

oko tebe se vrti čitava paleta mojih nastojanja i ljepota
mojih razrokih macaka i kornjaca bez oklopa
oko tebe se ljubavi vrte pastele kojima šaramo po zidovima nasu tugu i sebičnost
razdvojenu udaljenost
bolesno nase zlostavljanje jedno drugoga
najsretnija budem kad na sebi drzim tvoje otiske i danima nakon
nažalost ipak nema
dovoljno širok jezik da obliže cijeli moj predložak života
pa ga kopipejsta u svoju glavu
zaljepi super ljepilom
ljubavi, pusti ih da pricaju kako smo jadni i stari
zli i ljubomorni
kad tocno znamo da znaju da ne mogu disat toliko duboko kao mi
kao mi sa strane
kao mi daleko daleko ispred svijeta s one strane stola
i bijesni su
jer
mi smo dva luđaka na olupini auta s naočalama bez stakala
buljimo u ovo zagrebačko sunce
mi smo dvije budale dovoljno jake da pomislimo kako ipak i nismo toliko savršeni
kao sto davno prije zamišljasmo
i naši putevi oko svijeta sada su vrijeme koje je potrebno
da mi zrnce šipka ubaciš u usta
dok moj pas ganja golubove i laje laje
našu osamljenost
**