Pčele su krive
Za naše svađe i moj nakit
A sjećaš se ono kad smo putovali s tuđincima noseći
Njihovu boju kože
I njihov život duboko u kostima
I kad smo prodavali uobičajenost
Za par čarapa različite boje
Sjećaš se kad smo se kitili granama trešnje
U proljeće
I skrivali u rupama naslaganih kamenja
Po dvorištima ispred kuće moje bake
Sjećaš se kako smo sjali
S ribama
I mojim novim jezikom preko telefonske slušalice
Jako udaljeni
Sjećaš se mojih ponovnih zaljubljivanja
U njihove hirove,
mojih lizanja njihove savjesti i bolesti s puta
sjećaš se
kako je bolio svaki ubod pčela ha?
Al morali smo imati te košnice
I svako jutro med za doručak
Med s komadićima jasmina i mirisom Indije
Mirisom boga i bijele boje
Tragovima tvojih cipela po mojim pustim zidovima