Mogu li danas oko pet upiti svaku tvoju aromu
kušati svaku tvoju riječ,
popiti svaki šapat s votkom podjeljenom na nas troje
Mozes li na trenutke vezati moju agresivnost
i mahnito lupanje nogama
luđačke poglede
za našu snažnu stvarnost
za svoje podlaktice
I onda bez žurbe mrviti moje dahove
dok ne budu toliko usitnjeni
da čuješ da ne živim više

Možeš li pritiskat moje ruke uz svoja leđa
kao nekad prije bezimene travke
u debelim knjigama samoća
gdje bješe ispisana moja obijest i bijes
nekad prije davno
Dok ne shvaćah bludnosti
indijskih ogromnih riba
nasukanih
na plažama crnog pijeska