jeftini parfemi na novim generacijama narkomana
i malih drolja
izbrijane glave
i olovni koraci
grabe se za lišće



ljepljive usne od kokakole su mi
a pogled omamljen
umrtvljen
raskidan
leži na tvojim golim prsima

Ne zaboravite staviti mirisne štapiće
U paket s iskopanim riječima iz moje prošlosti;
Uz bol i uspomene
Ubacite koji tvrdi nonin kolačić,
Toplu kavu i staru zgužvanu jork cigaretu;
Uz ljubomoru samo
Tihi jecaj sreće.

Nasmijana sam i ubijena.
Ne trepćem već duže vrijeme.
Zaboravila sam na kisik i na vodu.

Dišem njega. A vode nema.




Odsada nosim samo leptira na zapešću…

Sjedim kao svetica na podu uz bocu vina.
I improvizirane pepeljare.
Uz zvuk lomljave, velike količine dima i bol u prsima
Sjedim uz drhtanje, uz neprikladne komentare i zrnca ljutnje
Uz davno zaboravljeni zagrljaj
Miris tamjana i jeftinog droljastog parfema
Uz madež na desnom obrazu
Obojenu kosu i sjećanje na san
Uz suze
Razjebani kauč i prepunu kantu smeća
Molećavi pogled, kašalj i obrađene bajke
Zapišane zidove
I kuglicu vječnosti
U tvom zamagljenom pogledu.

Bijeg.
Ponovno.
I toliko nestvarno.
Dok sjedimo na hladnom zidu s debelom knjigom pod rukom.
I mislimo na bolji svijet.
Koji postoji negdje tamo daleko.
Postoji,
Sigurna sam.
Oslobođen monotonije i prosjeka
Čeka samo nas.




Pričekaj još samo trenutak,
Dok udahnem
I zagrlim mogućnost
Ponovnog života.

Razumijete li moje uzdahe? Udaljenosti između rečenica i nepovezane riječi?
Shvaćate li boga u mojoj kapuljači i probleme svih mojih poznanika? I povrijeđene duše pod maskama?




Anđeli s dvostrukim aureolama su se topili u njihovim poljupcima sinoć. I naša prekratka tri mjeseca stvrdnula su se među pognutim glavama, i riječima koje su odzvanjale u ušnoj školjci.
Tri crte bijelog praha položene na osobnoj karti i vonj trulih životnih priča.
/ to je nekad pretužno gledati /



Nestali smo iza vrata i čuli smijeh s primjesom očaja.
Pogrešna ljubavna priča / ona je trebala biti Pepeljuga, a on Princ /
Izgubili su se na nekim paralelnim cestama. Presreli se bez obzira na duge esemesove i pomiješane boje. Filmske večeri i božju pravdu.




Nisam mislila da će biti ovako teško i toksično.
Ali jest. I ne mogu protiv toga.



Drolje u crnim kaputima, raširenih nogu, traže još na prljavim podovima užitka.
Motaju se po plahtama ostavljajući prepoznatljivi vonj i naušnice. Jeftini parfemi i uzorci zmijske kože.
/ zaljubljene su u Budhu ,a ljubuju s Isusom /

Plave mirisne niti izgubljene su u pjesmi islama, među polugolim ženskim tijelima, ranjenim spoznajama i nemogućnostima daljnjeg zavaravanja.
Njihove riječi postavljam kao krunu, tek na sami proces disanja i neostvarivu želju moga djetinjstva.


Kako se samo spretno provlačiš kroz sva moja pitanja. Grabiš me za kukove i moje zagrljaje rastežeš po svom egu kao nekvalitetnu žvakaću gumu.
Moje dodire sintetiziraš u šećere i šalješ ih na svoju kućnu adresu.


Možda ovo što sada imamo jednom postane dovoljno. Možda uspijemo rastaviti sreću i ljubav na komadiće, pa ih ponovno spojiti u ogroman mozaik gubitka.
Zašto ne bismo pokušali sada sve izgubiti da ne moramo i dalje to potezati za sobom?
Nekad samo bili previše sretni. Nekad premalo…
Počeh jučer razmišljati u fotografijama.