Marketing
ona je trebala biti Pepeljuga,a on Princ
Razumijete li moje uzdahe? Udaljenosti između rečenica i nepovezane riječi?
Shvaćate li boga u mojoj kapuljači i probleme svih mojih poznanika? I povrijeđene duše pod maskama?
Anđeli s dvostrukim aureolama su se topili u njihovim poljupcima sinoć. I naša prekratka tri mjeseca stvrdnula su se među pognutim glavama, i riječima koje su odzvanjale u ušnoj školjci.
Tri crte bijelog praha položene na osobnoj karti i vonj trulih životnih priča.
/ to je nekad pretužno gledati /
Nestali smo iza vrata i čuli smijeh s primjesom očaja.
Pogrešna ljubavna priča / ona je trebala biti Pepeljuga, a on Princ /
Izgubili su se na nekim paralelnim cestama. Presreli se bez obzira na duge esemesove i pomiješane boje. Filmske večeri i božju pravdu.
Nisam mislila da će biti ovako teško i toksično.
Ali jest. I ne mogu protiv toga.
Drolje u crnim kaputima, raširenih nogu, traže još na prljavim podovima užitka.
Motaju se po plahtama ostavljajući prepoznatljivi vonj i naušnice. Jeftini parfemi i uzorci zmijske kože.
/ zaljubljene su u Budhu ,a ljubuju s Isusom /
Plave mirisne niti izgubljene su u pjesmi islama, među polugolim ženskim tijelima, ranjenim spoznajama i nemogućnostima daljnjeg zavaravanja.
Njihove riječi postavljam kao krunu, tek na sami proces disanja i neostvarivu želju moga djetinjstva.
Kako se samo spretno provlačiš kroz sva moja pitanja. Grabiš me za kukove i moje zagrljaje rastežeš po svom egu kao nekvalitetnu žvakaću gumu.
Moje dodire sintetiziraš u šećere i šalješ ih na svoju kućnu adresu.
Možda ovo što sada imamo jednom postane dovoljno. Možda uspijemo rastaviti sreću i ljubav na komadiće, pa ih ponovno spojiti u ogroman mozaik gubitka.
Zašto ne bismo pokušali sada sve izgubiti da ne moramo i dalje to potezati za sobom?
Nekad samo bili previše sretni. Nekad premalo…
Počeh jučer razmišljati u fotografijama.
Post je objavljen 01.11.2006. u 12:27 sati.