/ to je samo kiša, ne plačem, ne brini /




Nacrtala sam lice boga, i zaljepila ga na tvoje. Sada mogu stalno gledati kako sjaji.
Kako nestaje. I kako laže.
Zapinješ polagano u rečenicama. Ne možeš se sjetiti što si rekao prije ovoga i kako treba disati.
/zamotaj još jedan/

Daj da te naučim;

Sve ono što se izgubilo u rifovima, u bocama bambusa.
Sve što si tajio. Sve to je sada tu u lokvi pokraj mog kreveta. U vjetru.
Čvorovima među snom.

Riječi su višak.
Mali prozori zabave sada su uokvireni grumenjem soli. Mirisom vina. I osjećajem potpune nemoći.
Dok u tišini jedemo tuđu tugu misleći da možemo nositi cijeli svijet na leđima.

/ to je samo kiša, ne plačem, ne brini /